RTV Teorija i praksa

prorok koji nagoveštava budučnost, nego tretira medij, tretira okoliš, da bismo mogli pomoči sebi da bolje vidimo, da ne budemo kao riba koja i ne prepoznaje vodu u kojoj jeste, D. MILINKOVTĆ: Da, on neće prestati da upozorava na to da se Ijudi moraju prilagođavati sredini u kojoj žive tražeči ravnotežu za svoja čula. Svaka nova tehnologjja tu ravnotežu remeti i povećava moč jednog čula na račun drugih. Ako to čovek ne kontroliše dovoljno, onda brzo gubi ravnotežu, a time i pravi kontakt sa svojom sredinom. Ove njegove misli nisu baš nove i originalne, i verovatno same po sebi ne bi izazvale reakcije kakve su inače izazivale, koje su imale za posledicu i njegovu ogromnu popularnost Sukob je izbio oko načina na koji je on svoje misli saopštavao. A on je to činio na potpuno nov način. Njegove knjige su krajnje neobičnog dizajna, prepune ilustracija, foto-montaža, praznih strana, iskrivljenih redova, viceva, karikatura, slova različitih oblika i veličina, reči pisanih u obliku geometrijskih figura, itd. Ta njegova nekonvencionalnost, poseban način nlzanja misli prepunih asocijativnosti i proizvoljnosti istovremeno, on sam naziva „istraživanjem u dubinu, mozaičkim načinom mišljenja, sondiranjem”. Citati ga često znači nači se pred zagonetkom, rebusom. Otuda i podeljenost njegovih čitalaca na nepomirljive protivnike i vatrene pristalice. Ravnodušnih kao da nema. Jedni ga smatraju največim filozofom modernog elektronskog doba, teoretičarem moderne antropologije, sociologom kulture i masovnih komunikacija, dok mu drugi odriču bilo kakav značaj nazivajuči ga pesnikom, pop-filozofom, prorokom, prvosveštenikom elektronskog sela (ovo poslednje je verovatno aluzija na njegovu neskrivenu pobožnost), I dok njegove pristalice, karakteristično za amerikance, oformljuju klubove makluanista, organizuju čitave festivale posvečene svom idolu, izdaju njegov časopis, protivnici ga nimalo ne štede. Poznati su i pomalo neakademski istupi nelđh njegovih protivnika koji su baš Makluanu prigovarali neakademizam, nestručnost, nazivajuči ga uljezom u nauci. Recimo ona Makdonaldova ocena Makluanovog rada koji on naziva „nečistom besmislicom, besmislicom uprljanom smislom”. Još dalje ide Roj Hagins, poznati američki televizijski teoretičar koji, u svom tekstu sa ironičnim naslovom „Vreme je da ugasimo Makluana”, upozorava da je ono što оп govori ne samo pogrešno nego i opasno, i da bi mu trebalo začepiti usta.

60