RTV Teorija i praksa

dvorane, propagande i sl. U istom ali daleko težem položaju nalazi se mlad muzičar koji izlazi sa studija potkovan školskim znanjem ali ne i onim, potrebnim za obavljanje poslova urednika muzičkog programa. I on počinje da eksperimentiše pred aiditorijem daleko zamašnijeg obima. O čemu govore ovi podaci. Posedujemo muzičke škole visokog ugleda, škole iz kojih su izašli muzičari sa kojima kao predstavnicima ili učesnicima našeg muzičkog života možemo da budemo veoma zadovoljni. Uprkos tome mi ne možemo reči da te i takve škole opremaju kadrove za kojima postoji tolika potreba u RTV organizacijama. Nema ih iz jednostavnog razloga što odgovarajući odseci u njima ne postoje niti je takvo obrazovanje deo nastavnih planova. Jedan mlad čovek koji dođe, recimo, u radio-stanicu privučen mogućnostima koje ova pruža ili jednostavno, boljim uslovima koji se pretpostavljaju, suočava se sa prostorom koji se pred njim otvara - vremenskim i daljinskim - i koji treba popuniti. On polazi od jednostavnog rešenja da u raspolozive termine uvrščuje muziku koja mu je bila dostupna tokom studija, prema kojoj je izgradio kakav-takav odnos i, sa puno ambicija, pokušava odmah da se dokaže. Programi radija, međutim, u koje se on nije udubljivao maštajući o nekakvom drukčijem umetničkom putu, ostali su mu za to vreme potpuna nepoznanica i on svoj naivan pristup nameče slušaocima uskračujući im doživljaj radija kakav je danas već postao stvarnost Kakav treba da bude profil jednog muzičara radija koji želi da se bavi uređivanjem programa? On mora pre svega da poseduje široku opštu i posebno muzičku kulturu. Pri tome jačunam na sva saznanja koja mogu da doprinesu zanimijivijem prikazivanju muzike. Takav urednik mora da ima bogatu maštu i veliku radoznalost da upozna sve ono što bi bilo zanimljivo da radio posreduje slušaocima; muzički urednik mora da poseduje pismenost i novinarski dar. Ovo sasvim sigurno nisu svojstva koja je teško otkriti u osnovnom obliku. Teškoća nastaje kada se shvati da njih dalje, tokom studija, niko više ne razvija i da se bez takvih saznanja upuštaju u složenost posla na radiju. Kao posledica toga, danas, kada već postoje i nastaju obimni materijali koji se odnose na problematiku radija i televizije, na njihovu filozofiju i estetiku, ponašanje kao da radio upravo sa takvom osoborri počinje, nedopustivo je i vapijuće ukazuje na potrebu da dođe do zaokretau nastavnim planovima visokih škola u cilju uvođenja predmeta koji bi doprineo rešavanju ovih problema.

105