RTV Teorija i praksa

5) klasična muzika stimuliše različite afektivne reakcije u odnosu na zabavnu i narodnu muziku; 6) subjekti kojima je poznat muzički izbor reaguju drugačije od subjekata kojima taj izbor nije poznat; 7) muziku je moguče upotrebiti kao projektivnu tehniku slušanja. Šaten (Shatin) je 1970. od subjekata tražio da procenjuju odgovarajuča osečanja na svaki od četiri niza muzičkih stimulansa pripremljenih na osnovu kliničke i estetske procene prema principu „Izoa” muzičke terapije, tj. počinje se sa muzikom koja odgovara trenutnom raspoloženjp subjekta, a onda se kroz promenu raspoloženja muzike menja i raspoloženje subjekta. Koncept melodije kao „geštalta” je dugo, bez razumevanja, povezivan sa značenjem u muzi'ci. Tako su melodije u duru povezivane sa vedrinom, radošču i snagom, dok su one u molu tumačene kao nosioci tuge i očajanja. Međutim, Majer (Meyer) je 1956. izrazio mišljenje da je do ovih tumačenja došlo zbog načina na koji su durski i molski ključevi godinama koriščeni u različitim muzičkim kompozicijama. Izgleda da je i melodija jedan od važnih izvora zadovoljstva pri slušanju muzike. Uverenje da je melodija primarni izvor zadovoljstva pri slušanju muzike potkrepio je i Krajtlerov (Kreitler) eksperiment 1956, koriščenjem izmenjene verzije Betovenovih Šesnaest malih varijacija na originalnu temu. Zatim je Ortman (Ortman) 1926. pokazao da isti faktori koji, kao geštalt, utiču na percepciju oblika, deluju i u percepciji melodije kao geštalta, tj. neposrednost, obim intervala, dobar kontinuitet, sličnosti, ponavljanje, itd. Što se tiče melbdije kao figure u odnosu na podiogu, Vernon je utvrdio da melodija shvačena kao figura teži da bude viša po zvuku i jačini od podioge, ali i da ima različit pokret, više pokreta, drugačiji treptaj i ritam, drugačiji kreščendo i pijano. Na koji način na slušaoca utiču konsonance i disonance? Šen (Schoen) je 1940. pronašao da disonantni akordi stvaraju osećanje nelagodnosti i nezadovoljstva i da se doživljavaju kao grubi, neprijatni, nepotpuni, da stvaraju napetosti da im nedostaje konačnost Izgleda da zahtevaju kretanje ka nekoj vrsti zadovoljavajuče odluke, S druge strane, konsonantni akordi se doživljavaju kao prijatni i mnirujući i pružaju osećanje potpunosti, zadovoljstva i olakšanja. Pret (Pratt, 1944). Međutim, postoje dokazi za mišljenje da prošlo iskustvo utiče na određenje da li će akordi biti doživljeni kao konsonantni

108