RTV Teorija i praksa

ili disonantni. Mur (Moore) 1914. i Pret 1928. eksperimentalno su dokazali da akordi, prvobitno doživljeni kao disonantni, ukoliko se često slušaju postepeno prelaze u konsonantne. Međutim, izvan eksperimentisanja ovo pretvaranje se dešava prilikom slučajnog učenja, u toku kojeg slušalac nekog određenog perioda ili kulture izvesne akorde počinje da identifikuje kao konsonantne a druge kao disonantne zbog toga što je navikao da sluša određenu muziku oko sebe. Tako je Valentajn (Valentine) 1913. godine pokazao da naučene kulturne konvencije određuju koje će akorde deca doživeti kao konsonantne a koje kao disonantne, a Frensis (Frances) je 1958. pokazao da procena akorda može da se promeni od disonantnog do konsonantnog i pri specifičnom i pri opštem muzičkom obrazovanju. Imberti (Imberty) je još zaključio da, iako se različiti obrasci zvukova razaznaju u ranom detinjstvu, koncepti kao što su konsonanca i disonanca zavise od poznavanja muzičke tradicije; izgleda da su u sve to uključeni i biološki i društveni faktori. Kalanidi (Kalanidhi) je 1970. tražio od učenica srednjih i viiih škola Indije da istovremeno i sukcesivno dva niza nota na klaviru. Subjektima su se više dopadali skladni od neskladnih zvukova, ali posle čestih ponavljanja neskladni zvuci im nisu više toliko smetali. A Bredli (Bradley) je 1971. subjektima pružio bezimene kompozicije, klasifikovane kao tonalne, atonalne i elektronske. Svaka selekcija je tri puta izvedena u periodu od 14 sedmicai Na kraju tog vremenskog perioda subjekti su izjavili da im se sve ove vrste muzike znatno više dopadaju nego ranije. Ulogu usputnog učenja pri ponovnom slušanju muzike demonstrirali su i Sajmon (Simon), Volvil (Wohlwill) i Skajf (Skaif) koji su utvrdili da su u slušanju melodija sa večim i češćim iznenađenjima, večim stepenom složenosti i sa manje ponavljanja više uživala lica koja su bolje poznavala određenu vrstu muzike, ili su imala šire opšte muzičko obrazovanje. Edmonson (Edmontson) je koristio semantičku diferencijaciju da bi utvrdio uticaj prethodnog znanja i muzičkog obrazovanja pri estetskom procenjivanju muzike. Smanjivši poznato na minimum, koristeči se indijskom muzikom, utvrdio je da muzičko obrazovanje niti povečava niti znatno ometa prirodnu naklonost za shvatanje izvesnih muzičkih kvaliteta kao što su aktivnost i potencijal. Njegovi rezultati nagoveštavaju da su procenjivanje i ocenjivanje definitivno povezani sa bliskošču, a ne sa formalnim muzičkim obrazovanjem. Soh (Soh) smatra da naklonost prema izvesnim muzičkim stilovima odražava strukturu ličnosti: Ijubitelje Bramsa

109