RTV Teorija i praksa

Dobra strana slike koristi se u komunikativnom procesu naročito televizijskom. Ponekad se smatra da ona ne traži znanje neke posebne šifre pri percepciji programa. U stvarnosti, to nije tako. Bilo bi naivno verovati da je televizija samo dogled pomoču kojeg vidimo život, zbog velikog stepena sličnosti između televizijske slike i i objekta prikazivanja. Takva podudarnost stvara iluziju identičnosti, opasnu iluziju, jer rađa privid lakog ostvarivanja komunikacijskog procesa. Međutim, i najprostija fotografija, da ne pominjemo več televizijsku emisiju, traži od nas određeno dešifrovanje u procesu percepcije. Smenjivanje svetlih i tamnih mrlja na površini čini nam se obuhvatnim, po opravdanom mišljenju B. S. Ukrainceva, samo zbog toga što mi idealizujemo, dopunjujući fotografiju misaono na osnovu iskustva, ranijih opažanja analognih objekata u neposrednoj realnosti. l2 Trebalo bi dodati: i zato što smo naučili da dešifrujemo te kombinacije crnih i belih mrlja, odgonetajuči ne samo predmet prikazivanja koji se krije iza njih, nego i autorsku interpretaciju njega. A to znači, da mi koristimo shku kao znak koji služi ciljevima komunikacije, to jest, kao jezički element Isto tako i sistem slika, kojim operišu film i televizija, nije samo skup mehaničkih kopija ovih ili onih objekata, nego celokupnost naročitog roda znakova. Razumevanje te situacije je veoma važno. Ako televizija ima svoj jezik - „istorijski obrazovana socijalna struktura znakova koja vrši komunikativnu funkciju”, l3 treba ga izučavati, ovladati njime, da bi proizvodnja, širenje i dobijanje televizijskih vesti maksimalno uspelo. U osnovi, iza bilo kojih sredstava masovne informacije nalaze se ovi ili oni vidovi sistema znakova. Štampa se bazira na pisanoj reči, radio na usmenoj reči i muzici, televizija i film na sintezi usmene reči, dinamičnog prikazivanja shke i muzike. Mogučnosti svakog sistema su ograničene. Ljudska komunikacija zahteva sredstva koja bi omogučavala verovatno adekvatnije prikazivanje realnoti. Iz toga proizilazi evolucija separatnih sistema znakova i njihova tendencija k uzajamnom delovanju. Na televiziji ta tendencija je dobila, verovatno,

12 B.S. Ukraincev, Suština osnovnog prikazivanja . „Problemi filozofije”, 1960. No 2, str. 74.

13 A.G. Volkov, Jezik kao sistem znakova, Moskva, 1966, str. 17

80