RTV Teorija i praksa

84

prenosa, uslovljena paralelnošću događaja i njegovog snimanja (a ne događaja i snimka njegovog, kako se prvobitno mislilo). Za TV gledaoca takve forme se uopšte ne razlikuju od direktnih prenosa, dok je u filmu slično poređenje nemoguće: jer sve što se očekuje na filmskom platnu (sasvim je jasno) da se dešavalo pre projekcije i da je prethodno bilo snimljeno na filmskoj traci. Film je uvek „fiksirana prošlost”, televizija, ne. Prema tome, jednovremenost ostaje svojstvo, vrednosni kvalitet;: originalnosti televizije i danas, kada učešče direktnih emisija u opštem obimu emitovanja nije tako veliko. Bez obzirama malobrojnost takvih emisija, one nisu iščezle sa malog ekrana i nikada neće ni iščeznuti. Ima događaja čiji je direktni prenos (zbog njihove naročite društvene važnosti ili zbog izuzetne emocionalne napetosti) uvek podesniji od bilo kojih drugih oblika javnog informisanja. Pored toga, kod gledalaca je formirano čvrsto uverenje o televiziji kao o izvoru direktnih emisija. Takvo uverenje se potkrepljuje velikim brojem snimljenih emisija koje se po strukturi ne razlikuju ili se malo razlikuju od direktnih emisija. ; Najzad, kvalitet simultaniteta može biti rasprostranjen na program u celini. Za razliku od demonstracije filma, dnevni TV program se ne može ponoviti ili preneti u neki drugi termin. On, kao i dnevna štampa ima tačan datum. Rasporedshema emitovanja programa sa svim svojim elementima razvija • se ne u uslovnom, već u bezuslovnom sadašnjem vremena Njegovo vreme se podudara sa vremenom gledalaca. Uslovnim vremenom odlikuju se samo oni filmovi i snimci, koji su uključeni u njega (i u njemu preovlađuju kvantitativno). Ali i za film na televiziji simultanitet ima određeno značenje. Tvorci TV filmova na početku su ponekad imitirali spoljne oznake „žive emisije”. Slična imitacija na bioskopskom platnu jedva da bi imala nekog efekta, na televiziji ona je omogučavalaj gledaocu da film izgleda kao direktan prenos. TV režiser i scenarist I.Beljajev čak je predložio termin za oznaku takvih radova - „bezuslovan film”. lB Vremenom, osvajanje osobenosti direktne televizije postajalo je sve obuhvatnije i sve više se ticalo ne spoljnih znakova, več ; samog prilaza interpretaciji realnosti. Simultanitet televizije počeo je postepeno da nalazi svoj odjek u karakteru uslovnosti TV filma, u njegovoj stilistici.

10 1. Beljajev, Bezuslovan film, „Umetnost filma”, 1965, No 11.