RTV Teorija i praksa

stanje potpune zasićenosti detaljima.”2o Fotogratija vizueino poseduje veliku zasičenost detaljima. Karikatura je štura, sa malo detalja, te nam zato pruža minimalnu informadju. Govor je takođe hladno sredstvo sa nedovoljno plastičnim izražavanjem, izlaganje je nepotpuno, slušalac mora štošta sam da dopunjuje. Vruče sredstvo ne traži od auditorija veliku saradnju, a hladno zahteva veliku saradnju i dopunjavanje. 2l Ako bi se govorilo o upotrebi termina „vruće” i „hladno” sredstvo, samo da bi se označila razlika između bioskopske i TV projekcije, to jest slike, onda diskusija ne bi bi’a vredna pažnje. Koristeči to opažanje, Makluan dalekovidno zaključuje: ako je TV slika mozaična, tako baš „mozaičan”, „nejasan” fragmentovan, bez doslednosti i logične veze treba da bude i sadržaj TV programa. Ovaj zahtev može da znači sledeče: forsirano koriščenje televizije u cilju skrivenog, sublimiranog uticaja na Ijudsku svest, pomoču emocija. Jedan od elemenata televizijske specifičnosti, odvojen od drugih i apsolutizovan, pokazuje se kao polazna tačka u cilju formiranja koncepcije, i ne daje pravu sliku o odredbi „hladne” televizije u mzu drugih komunikativnih sredstava i o njenom mestu u tom nizu, naročito ne o njenom odnosu prema „vrućem” kinematografu. Govorili smo o sposobnostima slike na TV i bioskopskom ekranu. Što se tiče tona, tu televizija ima prednost nad filmom, 22 U celini, između plastičnog ekrana i tonskog reda, odnos ta dva sredstva je različit Funkcija reči na televiziji je izraženija nego na filmu. Razlika se primećuje u okvirima zvučnovizuelne sinteze kao zajedničke osnove njihovog jezika. Kao rezultat, može se govoriti o većoj ulozi reči na televiziji u poređenju s filmom, ali ne i o dominaciji reči nad TV slikom. Na psihologiju TV gledaoca (a to znači i na samo stvaralaštvo) utiču ne samo osobenosti TV filma, nego i atmosfera gledanja, to jest uslovi prijema U bioskopskoj sali, pogrbljen u mraku, gledalac se isključuje iz svakodnevnog ambijenta. Najmanp šum, okolni šapat, škripa

20 M. McLuhan, The medium is the Message. An Inventory of Effects, N.Y., 1967, str. 11.

2> Ibid.

22 R.N. Iljin, Plastična sredstva ekrana, str. 22.

86