RTV Teorija i praksa

stolice, sve to odvlači pažnju i ometa da se zaroni u carstvo „zvukova i slika”. Zaboravljajuči na Ijude oko sebe, gledalac se prepušta događajima na platnu. Potpuna identifikacija gledaoca s herojima filma, je specifičnost Mno-predstave. Pored malog ekrana, u uslovima svakodnevnog života, čovek se ponaša drugačije. U sobi obično gori svetlost, ukućani mogu biti zauzeti domačim poslovima, razgovarati. Psihološki, TV gledalac nije isključen iz svakodnevnog ambijenta, njegova pažnja nije u potpunosti koncentrisana na razvoj događaja na malom ekranu. Zato, za razliku od filmskog gledaoca čovek pored televizijskog prijemnika se nalazi pre u ulozi posmatrača. TV slika ne deluje tako hipnotično kao filmska. Drugim rečima, dramska iluzija na TV ekranu nije potpuna. Naglasimo da ta karakteristika nema veze s kvahtetom slike. Kako nam iskustvo govori, čak i u lošem stanju, film na loše osvetljenom Mno-ekranu, svejedno, poseduje hipnotični efekt - znači, stvar je upravo u uslovima prijema. U bioskopskoj sali zbog koncentracije na filmsko platno kontakt sa Ijudima je slab. Zatim, gledalac je deo publike i njegovo ponašanje se umnogome određuje mehanizmom vladanja čoveka u grupi. Radi se pre svega o visokom stepenu emocionalne „zaraženosti” (ona se naročito primećuje u vreme prikazivanja filmsMh komedija). Pri gledanju TV emisije okolina je sasvim drugačija. „Osobenosti televizije” (neočeMvano upoređujući je sa primenjenom umetnošću) - kaže J.B. Borjev - „uslovljene su, pre svega, kučnim prijemom. Ta se umetnost, došavši k nama u sobu, uvuMa u naš uobičajeni ambijent, postala deo našeg svakodnevnog života”. 23 TV gleđalac se upoznaje sa programom najčešće u Mugu porodice, drugova, rođaka, sa kojima se odn Osi karakterišu kratkom socio-psihološkom distancom. Kontakt se održava i za vreme gledanja. Psihološka khma prijema TV programa održava jedinstvo bhsMh osoba koje se penodično okupljaju oko televizijskog aparata. Zato, u poređenju sa gledanjem filma u bioskopskoj sah, program na televiziji pobuđuje poverljiv odnos, a sa junacima na malom eManu TV gledalac se u večoj meri poistovećuje nego sa junacima na bioskopskom platnu. Ne govore tek tako da Mno pobuđuje propovedi, a televizija ispovesti.

23 J.B Borjev, Estetika, Moskva, 1969, str. 332.

87