RTV Teorija i praksa

Često se čuje da gledanje televizijskog programa poseduje neku intimnost Čini nam se da ovaj termin nije dovoljno precizan: naime, govori se o sredstvu pomoču kojeg se strelovito ostvaruje komunikacija u masovnim, skoro u opštedržavnim razmerama. Verovatno, preciznije bi bilo govoriti o poverljivosti, nego o intimnosti kontakta sa malim ekranom. Na osnovu te osobenosti gledanja televizijske emisije nastaje brisanje psihološke granice između sveta na ekranu i sredine koja nas okružuje. Zato, ako se u bioskopskoj sali gledalac poistovečuje sa junacima, on ih pri gledanju teievizijskog programa, podređuje sebi. Na filmu, glavni junak je glumac a na televiziji - mi sami, i mi radije upoređujemo TV junaka sa sobom, nego što se identifikujemo s njim. Televiziji je pre svojstven efekt ličnog kontakta, nego fiimu. TV gledalac je svestan da istovremeno sa nj.m emisiju gledaju milioni Ijudi, pa ipak, on shvata govor s malog ekrana kao direktno obraćanje njemu. Taj efekt, naravno, može da bude jači ili slabiji. On postoji i do izvesne mere zbližuje televizijsku komunikaciju sa formama međuličnog razgovora. Razgovor može da bude direktan i indirektan. Pod indirektnim se obično podrazumeva razgovor pri kojem su predaja i prijem informacije nepovezam u vremenu i prostoru. Na primer, u razgovoru telefonom, dve ličnosti su razdvojene u prostoru, a kod prepiske - još i vremenski. Masovna komunikacija je uvek indirektna. Ako je na filmu obavezna prostorno-vremenska distanca između pošil]aoca i primaoca poruke, ona je na televiziji (kao i na radiju) - samo prostorna (direktan prenos). IV prenos, pre nego što ga gledalac vidi prolazi kroz obilje stadija orgamzacijske, stvaralačke i tehnološke pnpreme. U tom smislu stepen njene indirektnosti je vrlo visok. Pa ipak, od svih sredstava masovne informacije, up:avo televizija sazdaje nesumnjivo najbolje ispoljen efekt direktnog kontakta sa gledaocem, uslovljen i naročitom situacijom pr.jema, i očiglednom televizijskom mformacijom i faktorom programa, umnogome predodređujući mogučnost dijaloga sa auditorijem. Ma kako da su, za opredeljenje televizijske specifičnosti važne osobenosti kao, simultanitet, kamerna sredina prijema karakter TV slike, ipak kao najvažnije treba priznati programiran : e.

88