RTV Teorija i praksa

iznenada je slici dala opipijivost - gotovo da se mogla osetiti u ustima. A onda sledeća faza: kapsula leži na zemlji lako nakrivljena, ali još nije aterirao helikopter sa mehaničarima koji treba da je otvore. Bio je to trenutak potresne nemoći: divna naprava za putovanje po svemiru u tom je trenutku postala težak lenji komad gvožđa u kojem dvojica zatvorenih moraju da čekaju pomoč spolja. I pomoč dolazi, ali opet ne u obliku nečuvenih i neshvačenih osvajača kosmičke tehnike, več jednostavno, u liku petorice Ijudi u kombinezonima, koji po stepi trče od helikoptera do kabine na zemlji kao što za vreme auto-trka mehaničari trče prema pokvarenom automobilu. Onda otvaranje, gotovo ručno, nešto nalik na operacije vodoinstalatera; najzad, kosmonauti izlaze, jedan iza drugog. Kada sve to neko režira za film - a sigurno će se snimati filmovi s takvim scenama - na tom mestu bi napravio trijumfalnu kulminaciju, likove kosmonauta bi kadrirao u centar slike, malo odozdo, da ih poveća i monumentalizuje, i pustio bi odgovarajuču muziku. Ali televizijska kamera govori istinu i trenutak izlaska kosmonauta vidimo nejasno, malo neoštro; oni koji su izišli mešaju se s onima koji su otvarali ulaz i bilo je potrebno napregnuti oči da bi se Ijudi sa kacigama razlučili od onih u običnim kombinezonima Od tog trenutka počinje najčudnija sekvenca: lagano ateriranje helikoptera, dolazak automobiM koji opkoljavaju mesto spuštanja, I opet slici nedostaje režija, postoji izvestan nered, nedostatak simetrije na kojoj budući filmski realizatori neče Stedeti. U ponašanju kosmonauta nema ničeg ekstravagantnog. Vode ih u helikopter broj 56 - zapamtio sam taj broj mada sam siguran da to nema nikakvog smisla - da bi se presvukii. A kada oni nestanu u unutrašnjosti heiikoptera, gomila se uvečava, neko trči sa detetom na rukama da bi mu pokazao neobičan prizor, a jedan čovek dojaši na konju, napravi krug oko kapsule koja leži na zemiji, i odlazi nekamo u stepu. Ako zaboravimo da je spuštanje kapsule „Sojuza” u stepu Kazahstana neki nama nepoznat čovek posmatrao iz sedla - a to čemo posle izvesnog vremena sigurno zaboraviti - teško da čemo zaboraviti svu tu neponovljivu klimu slike koju nam je pokazala televizija Činilac kadar da istakne takvo pravo, otkrivajuče dejstvo televizije jeste boja. jednom sam video neki eksperimentalni film - čini mi se da je bio urađen u Americi - koji je u prilično nejasnom spletu pokušavao da nam ukaže na sve kontraste, fenomene i zapanjujuče siike savremenog sveta, film je bio

137