RTV Teorija i praksa

„postavljaju se stereotipna pitanja”; „umesto da se razgovara o stvarnim problemima oni dovedu nekoga ko če da se kezi, ili da razgovara o trivijalnostima..., npr, zove jedna devojka koja nema momka”. Mladima se posebno ne sviđaju „česte ’teške' i ’konzervativne 1 teme, dugački komentari, više teksta manje muzike”; kada im se „soli pamet”; „kada se govori o zapošljavanju mnogo se frazira... ništa se konkretno ne daje”; ~u emisijama učestvuju razni stručnjaci, profesori, doktori i tu se mnogo priča ali ništa se tu ne radi”, što znači da neke kategorije mladih očekuju od redakcija omladinskih programa da otvorenije progovore i još konkretnije se angažuju na rešavanju određenih problema na koje' nailaze njihovi slušaoci. U pogledu načina obrade materije emisija, takođe, ima izvesnih zamerki, pre svega na stereotipnost i jezik koji se koristi (~Na Omladinskom sLapu kada ga slušam osećam se kao na nekoj konferenciji gde se izbacuju neke fraze koje ništa ne znače u suštini”; „Mi pokušavamo da kroz RTV razvijamo kulturu govora... Ali kada bismo napravili jednu analizu videli bismo da mi, naročito kada je reč o srpskohrvatskom jeziku, upotrebljavamo toliko stranih reči da, ako mogu da kažem, to prostim Ijudima nije pristupačno... To treba da bude jezik kojim svaki dan pričamo, naš rečnik - ovozemaljski”). Nisu svi zadovoljni ni kontaktima koje je ostvarila redakcija emisije Mikrofon mladih sa publikom - „... pored pisama trebalo bi da bude više ostalih kontakata, pozivanja u studio, razgovora telefonom”, niti snimanjem emisija na licu mesta koje obavlja redakcija emisije Subotom na srednjem talasu „malo ima emisija sa lica mesta... a ono što se radi u redakciji kasnije više nije aktuelno, životno i interesantno kao kada je sa lica mesta”. Takođe, stavljena je i primedba na način kako je prikupljena građa na licu mesta u jednoj emisiji Randevu subotom - „slušao sam jednom intervju obavljen u Subotici, u nekoliko reči je jedan mladić rekao koju školu je završio a zatim je pola sata pričao kako se pravi veštačko đubrivo... a to nije zanimljivo. Bilo bi bolje da je objasnio zašto je odabrao to zanimanje a ne neko drugo, šta ga je posebno privuklo”. Što se tiče sadržaja za koje mladi smatraju da su donekle zapostavljeni u emisijama omladinskog programa, oni su iz raznih oblasti dostignuča u tehnici i nauci, kulturi, sportu, sa radnih akcija („najviše ima vesti o tome šta se radi i gde se radi, a o samom životu brigadira malo se govori”), kao i poslednjem Kongresu Saveza socijalističke omladine, o kome bi želeli više da čuju.

34