RTV Teorija i praksa

Već kod samog pisca postoji neka vrsta „imanentne režije”; u kom obliku je ta režija već sadržana u samom dramskom delu? Svakako. Zna se da autor na svoj način deo života organizuje u dramu, ali ja to mogu tumačiti drugačije. Režijsko tumačenje je zasnovano na nekim mojim pretpostavkama, na rediteljskim zapažanjima tog istog života. Kakav je Vaš stav o predmetu režije kao umetnosti? Mislim da reditelj nije neki puki organizator. Ako smo malopre govorili o snu, ako smo govorili o harmoniji, mislim da reditelj mora da krči put razumevanju, pokušaju zajedničkog razumevanja nečega što je tu. Mislim da je režija potrebna, bez obzira koliko bila negirana od strane raznih saradničkih kategorija. Znate da postoji veliki broj glumaca koji smatraju da reditelj tako reći nije potreban. Mislim da je reditelj neophodan i u pozorištu, i na filmu, kao i na radiju i televiziji. Koje su umetničke pojave uticale na razvoj Vaše rediteljske ličnosti? Teško mi je da odgovorim na to pitanje. Napravivši jednu režiju reditelj ne zna da če ona značiti neku prekretnicu u njegovom radu. U toku rada ona pričinjava zadovoljstvo, istinski angažuje kao pasija. Rezultat tek kasnije osvetli neke puteve traženja. Pokazuje ih kao jasne i kao neku vrstu privremenih pravila. Trebalo bi da se upitam šta je to na mene uticalo da uđem u pozorište, a kasnije i u televiziju. To je, recimo, slučajnost što sam imao brata glumca, s kojim sam od malih nogu bio vezan za pozorište. Pitao sam šta če zavesa i čudio se šta če zeleno svetlo u čačanskom „Abraševiču” dok se igra Hajduk Stanko? Moj brat je kasnije bio u Skopskom pozorištu, tada pod upravom Velje Masuke'. Tamo sam se nagledao Šekspira, Šoa, zatim Judžina O’Nila itd.

Velimir Živojmović Massuka (1886-1974) književnik i reditelj (prim. R.L.).

62