RTV Teorija i praksa

kulturnim prilikama svoga doba, jezgro komunikacijske teorije Prešem upućuje na razumevanje pesničkog poziva, pesničkog poslanstva - na njegovu orfejsku teoriju. U Grabnarovoj teoriji komunikacije otkrivamo da je Marks „autor univerzalne metode proučavanja društva i materijalnih društvenih odnosa”, a „njegova analiza materijalnih procesa novac-roba-novac, viška vrednosti i kapitala, nacionalnog i svetskog tržišta - u stvari analiza komunikacije, a ne proizvodnje”. Obogačujuči svoju metodu istraživanja Grabnar stiže i do teoretičara 20. veka M.Makluana, do рге neku godinu jednog od najpopulamijih tumača medija. lako Makluan negira da ima svoj vlastiti filozofski sistem, njegova teorija komunikacije zasniva se na postavci: medij je рошка. Zašto on ova dva elementa poistovećuje? Po njegovom mišljenju „lične i dmštvene posledice svakog medija - znači, svakog našeg produžetka, proizilaze iz novih odnosa koje u naš ?ivot uvodi svaki naš produžetak ili svaka nova tehnologija.” Odnose i sredinu smatra aktivnim procesom komunikacije. Medij je sila koja menja odnose u dmštvu, ne ideja, poruka, sadržaj, duh, već sam medij, materijalna veza među Ijudima. Ovim Makluan, protivno ustaljenom verovanju, na svoj način donekle „prizemljuje” Ijudski duh. Po istoj ideji Makluan razmatra razumevanje istorije. „Medij, naime, na podmukao i nevidljiv način uzrokuje sve promene; medij je temeljni pokretač istorije.” Ipak, po Grabnaru, Makluan je „načelno i dosledno nedosledan”, jer u svoje teorije unosi i neprikrivenu religiju i još poneke metodološki nesređene podele medija. Grabnara prvenstveno zanima Makluanova materijalistička i dijalektička strana mišljenja i izučavanja. Najradikalnijom i najrevolucionamijom Makluanovom tezom Grabnar smatra onu o irelevantnosti sadržaja komunikacije. Dotadašnja filozofska misao uzimala je u obzir samo čistu misao s nekim sadržajem, a ne komunikaciju kao kompletan proces koji se bazira na

160