RTV Teorija i praksa

digao ne samo protiv svake religije i Hegelovog božanskog uma, več је krenuo i u pravcu „atomističke” analize pojedinačne svesti. Nastavljanje tog pravca je svakako sprečavao nizak stepen tadašnjih fizičkih nauka. Dalje je bio potreban samo jedan korak ka razumevanju elektronskog povezivanja različitih pojedinačnih svesti. A filozofija nije krenula tim putem. Marks je umro 1883, jedva godinu dana posle pojave prve električne sijalice. Lenjin koji je završavao Marksovu revolucionarnu poruku, dosledno je branio samo materijalizam kao nepromenljivo „stanovište”. To je svakako bilo nužno, iako je Marksovo razumevanje materijalnih društvenih odnosa ostalo zaboravljeno. Nikome nije palo na pamet da se uvođenjem elektronike menja upravo taj odnos. To šta je elektronika, ili šta je električno svetlo, nije razjašnjeno ni kod Makluana. Makluan tvrdi negde da je električno svetlo čista poruka. Ovo njegovo razmišljanje je nesistematično (kao svuda) ili čak konfuzno. Šta je, dakle, svetlost? Čista poruka ili medij bez poruke? Na to pitanje treba odgovoriti. Tvrdnja da je svetlost talasno-korpuskularni pokret elektrona, u filozofskom smislu ne govori nam ništa. Svetlost omogučava gledanje, naš vid je zapravo rezultat njenog fizičkog delovanja. A pitanje da li je svetlost medij bez poruke ili poruka bez medija, apsurdno je ili oponira glavnoj Makluanovoj tezi da su, naime, medij i poruka neodvojivo povezani. Svetlost postoji i bez gledanja, van naših čula i svesti. Gledati čistu svetlost nije moguče. Uvek su vidljive samo stvari, predmeti - i to samo onda kad se svetlost odbija od njih i njihove oblike unosi u naše oko. Moramo, dakle, da vidimo samo sadržinu svetlosti, nikako svetlost samu, sam medij. Čista svetlost bez sadržine na našoj planeti ne egzistira, vasiona je potpuno mračna. „Nebo” je, tamo gde nema nikakvog tela, sasvim crno, naravno, samo za astronaute koji mogu da gledaju i van atmosfere. Prazna svetlost, svetlost bez sadržaja, neodbijena svetlost - nevidljiva je.

166