RTV Teorija i praksa

Kada bi naša planeta svuda jednakomerno i stalno bila oblivena svetlošću, mi uopšte ne bismo znali da svetlost postoji. Naš pojam i naša reč koja označava svetlost proizilazi iz činjenice da svetlost u određenom ritmu stalno nestaje, dakle, iz negacije svetlosti - iz noči, iz tame. Električnom sijalicom čovek je promenio noč u dan. Teško je opisati šta je to sve značilo za društvenu delatnost, koliko su se upravo zbog toga proširile Ijudske stvaralačke sposobnosti. Električna svetlost je omogućila priticanje vizuelnih informacija svuda i uvek. Telegraf, telefon, radio i televizija ustostručili su opseg ovih informacija. Noć i tama u dubokom podzemlju i zatvorenom prostoru i udaljenost izvora informacija sađa više nisu nikakva prepreka. Filozofija sve ovo uopšte nije primetila. U zabunu ju je bacilo postojanje elektrona: da li je to stvarna ili samo zamišljena supstanca sveta, ili je elektron „pojedinačno opšte” ili „opšte u konkretnom”, ili je u njemu materijalizovan najdublji prirodni zakon kosmosa. To je, najzad, i razumljivo, jer se elektron ni dan danas nije prikazao Ijudskim očima, još uvek im je nevidljiv. Elektron je još uvek samo pretpostavka, rezultat matematičkog i fizičkog proračuna, samo crtež, samo „koncept” do kojeg smo stigli posle fizičkih, eksperimentalnih i spoljašnjih manifestacija. Uprkos tome vrlo je koristan i čovečanstvo ga iskorišćava upravo onako kako je paleolitski čovek iskoriščavao vatru, savladao je, spoznao zakone njenog ponašanja, obožavao je - a pri tom nije znao da je vatra samo hemijski proces oksidacije organske materije. Mi, doduše, elektroniku ne obožavamo - naša pažnja je okrenuta prema sadržaju i tradicionalnim idejama. Ali, na području prakse u društvo su nezadrživo prodirali novi izumi; posle žičane telegrafije vrlg brzo se pojavio radio-razgovor. Uz to je značajno da su svi ti izumi postali svetski proces, da je razmena tehničkih i naučnih informacija tako brza da svaki novi izum bez obzira gde se došlo do njega, odmah odjekne po čitavom svetu. Pronalaženje radio-aparata odvijalo se svakako u uslovima kapitalističke konkurencije, a od samog

167