RTV Teorija i praksa

početka bio je to međunarodni proces. Radio nije izum samo jednog čoveka, samo jednog genija, već je rezultat procesa koji je angažovao naučne ustanove u mnogim zemljama. U ovaj proces bio je uključen i Nikola Tesla. Njegovi izumi s područja radio-telemehanike verovatno još ni danas nisu potpuno pravilno ocenjeni niti iskoriščeni: Tesla je, između ostalog, realizovao rasvetu bez upotrebe žica i otkrio brojne druge osobine toka visokih frekvencija. A razvoj radio-tehnike krenuo je nekim drugim putem, bezobzirni uslovi kapitalističke konkurencije pregazili su ga. Nije bio jedini koji je doživljavao takvu sudbinu. Brojne autore su tada, pod pritiskom svemogučih monopola, jednostavno izbrisali iz istorije kako svet ne bi saznao za sve mogučnosti koje donosi elektronika, naročito ako izumi nisu bili u stanju da odmah donose profit. Ili se bar tako činilo. Kako na području teorije tako i na području prakse, ovaj položaj je još zamagljeniji. Kada je Li de Forest 1906. u Parizu izjavio da će radio „doneti operu u svaku kuću”, produkcija radio-opreme bila je u rukama Markonijevog (Marconi) društva. Markoni je mislio da je zadatak radija samo u tome da povezuje dve tačke - da služi, dakle, kao nekakav bežični telefon. U difuznom karakteru radija video je pre svega nedostatak, jer zbog toga nije bilo moguče garantovati tajnost razgovora. Ideje o radio-programu, znači, o mogućnosti obaveštavanja koje bi bilo namenjeno svima, nije bilo. Pa i kad se takva ideja pojavila - izneo ju je čuveni Sarnof (Sarnoff) - bilo je nemoguće prihvatiti je, jer je izgledalo posve nemoguče komercijalizovati radio-program. Svako može da sluša - ali kako to naplatiti? Zato se radio sve do kraja prvog svetskog rata nije mogao razviti i upotrebljavali su ga рге svega za vezu s brodovima na moru i vozovima u toku vožnje. Još u vreme prvog svetskog rata - koji je svetski рге svega zaslugom već prilično razvijene mreže radio-telegrafskih veza - sva istraživanja i usavršavanja usmerena su u tom pravcu.

168