RTV Teorija i praksa

241

A.Šomlo: Mora biti da je teško igrati žmurke na televiziji, jednostavno nestati ako ti se nešto ne dopada. Kako se to radi? Z.Letica: - A, ne! Nikako! A.Sbmlo: Verovatno da Vam se za ovih tridesetak godina događalo da se ne slažete sa nekim opštim stavovima... Z.Letica: Trideset četiri godine sam u novinarstvu. Kad gledam unatrag uvijek vidim romantična razdoblja, zaboravljam ono što je bilo teško, pamtim ono najljepše... AŠomlo: Ako ste zapazili, moto svih naših razgovora u ovoj rubrici je Biti i opstati na televiziji. Verovatno da nije lako opstati... Z.Letica: Ako mogu samo o jednom djeliču ovih vaših razgovora: uvijek, i kada imate neku novu temu, pitanje je da li če je redakcija prihvatiti, a kada krenete u seriju, biti u jednoj, dvije emisije, to se izdrži, ali opstati poslije nekoliko mjeseci ili godinu dana, da bude uvijek svježi sa puno maštovitosti, jednako primljeni kao i na početku, e, to je najteže. Tako i opstati na televiziji. Nema lovorika. Nikakva nagrada vas ne spašava da več sutra ujutru niste ponovo početnik. Nema repriza, sve su premijere. Svaki put se iznova morate uspoređivati sa svim kolegama, A gledaoci vas ne pitaju da li ste imali mesec-dva na raspolaganju ili samo sat-dva. AŠomlo: Ipak, uspeli ste. Dobitnik ste Nagrade „Moša Pijade” 1983, najvišeg novinarskog priznanja. Kako usmeravate mlade koji se pripremaju za TV novinare? Z.Letica: Počinjem seriju pisanja za televiziju, jer se razlikujemo od radija, tekstova za štampu i največi dio če se odnositi na srazmeru slike i teksta. Tu smo najtanji, Na našim ekranima često slika i tekst blage veze nemaju. Psiholozi su proučili, ako je idealno napravljen prilog, pamti se oko 50%. Što se odnosa kompozicije teksta i slike tiče, A ako je ovako kao što je