RTV Teorija i praksa

је štampana informacija predisponirana ka razvoju hijerarhije i kontrole, jer afirmiše linearnost i zasebnost. S druge strane, elektronski mediji imaju upravo suprotne osobine. Oni su sveprisutni, oni su „svuda istovremeno”. Škole, na primer, zasnovane na kulturi štampe, odnosno na centralizovanoj kontroli informacija, ne mogu više na stari način obuzdavati učenike koji sad mogu postati svoji sopstveni autoriteti jednostavnim uključivanjem televizijskog ili radio-aparata. Sama struktura televizije podriva prirodu školske administracije, bez obzira na kvalitet i trenutni sadržaj televizijskog programa. Sukobi informacijskih struktura imaju i vrlo tragične žrtve, pogotovo u početnim „udarnim periodima”. Na primer, struktura same „mrežno-relejno-industrijske” televizije - prisutne u posebnom, neki bi rekli i šizofrenom obliku, u večini zemalja sveta - još uvek dominira komunikacijskim prostorom. S jedne strane, ova šizofrena struktura opterečena je neophodnošču da se uspostavi kao neprikosnoven autoritet dok, s druge strane, samim svojim postojanjem, ona (odnosno medij) podriva pojam autoriteta i centralizovane kontrole informacijskog protoka. Iz ove težnje za apsolutnom kontrolom informacijskog toka, „mrežno-relejno-industrijska” televizija i jeste razvijena kao sistem koji minimizuje raznovrsnost, raznolikost i diferencijaciju. Znamo da je ova težnja imala za posledicu i razvoj adekvatne tehnologije koja ne predviđa, ne dopušta i, jednostavno, ne poseduje mogućnost povratne sprege. Televizijski aparati, na primer, najčešče se nazivaju ~TV prijemnicima”. Ovaj „jednosmeran termin” obeležava, u stvari, sistem koji podstiče pasivnost. Na taj način gledalac, s jedne strane, ne dobija informaciju na koju prirodno treba reagovati, a s druge strane ne postoje sankcionisani kanali kroz koje taj isti gledalac može zaista i reagovati. Ovakva situacija zato stvara spontane pokušaje povratne sprege, o kojima će biti reči nešto kasnije. U svakom slučaju, postoji mogučnost da, ako izostane potpuno obnovljeno oblikovanje televizijske strukture, čovekova sposobnost da preživi kao vrsta, kao rod, bude znatno umanjena. Jer ako je karakter kulture definisan njenim dominantnim komunikacijskim medijem, a taj

248