RTV Teorija i praksa

procesa (što je inače praksa javnih glasila) znači površinski i, u krajnjoj liniji, netačno prikazivati stvarnost, odnosno život kakav je on zaista. Јег pod svetlošču reflektora nalaze se, po pravilu spoljne manifestacije događaja, posledice a ne mnogobrojni uzroci. Pokretači svega u društvu ostaju tako u senci, iza zavese - o glavnim akterima se ništa ne zna. Mnoge od tih skrivenih činjenica (informacija) drži u svojim rukama vladajuča klasa i pušta ih u javnost kada joj odgovara ili kađa do njih dođe poneki radoznali, upomi i hrabri novinar, dugo i duboko istražujuči istinu. Iz tih razloga istraživački rad, gotovo naučno kopanje po činjenicama, moraju da budu imanentno svojstvo svakog novinara, pogotovo danas kada se mnogo što-šta prikriva, namerno ili zbog izuzetno komplikovanog toka života i raznovrsnih društvenih odnosa. I još nešto: sadržaj novinske informacije nije samo životna činjenica več prerađeno, selekcionisano i filtrirano saopštenje o njoj. Niko nije ni potpuno ni iz prve ruke upoznat sa onim šta se dešava u svetu. U tom pogledu tačna je tvrdnja da štampa, radio i televizija stvaraju događaje i da se ono o čemu ne pišu i ne govore - nije ni dogodilo. 5. Novinska informacija je javna, društveno-politička informacija i ona prikazuje stvamost (život) na određen način kroz izbor i redosled činjenica koje, u svojoj ukupnosti, obrazuju jedan događaj, jednu pojavu ili jednu čovekovu akciju. Kako novinarstvo objektivno nije u stanju da iznese celu životnu činjenicu - to je primorano da redukuje stvarnost, da izbacuje redundantne pasaže, da saopštenje telegrafski kratko uobličuje, da skračuje i sabija, da formira stereotipe, jednom reči da vrši selekciju odbacujuči ono što je manje važno a zadržavajući samo ono što je najvažnije. To, međutim, transformiše stvarnost pošto nikako nije svejedno koje če činjenice u opisivanju jednog događaja novinar izabrati i kako će ih, kojim redom postaviti u informaciji, odnosno, koju će od njih staviti na čelo, kojoj će dati najveću važnost, a koja će iči na кгај, kojoj će se dati najmanja važnost ili, čak, koja će se izostaviti. Od toga, od izbora i redosleda činjenica, dakle zavisi udarna moč informacije, njen smisao, značaj,

124