RTV Teorija i praksa

jedan scenario, scenario koji mi se danas čini najverovatnijim. Da bih to učinio zabavio sam se pročitavši scenario koji sam, sa Monik Sovaž napisao januara 1976. godine. Ništa od onoga što smo mi najavili za 1985. godinu nije se potpuno ostvarilo, ali ipak imam utisak da se nismo potpuno prevarili: sve je u toku događanja i današnji scenario duguje mnogo ovom starom tekstu (naš je primer sličan slučaju futurologa Civilizacije 1960). Ako bi trebalo da datumom odredim ono o čemu ču govoriti, moja priča se događa oko 1990... 1. Informacija - komunikacija: društvo sa dve brzine Scenariji i budučnost sredstava masovnih komuniciranja uglavnom se pišu u crnim ili u ružičastim tonovima; jedni opisuju otuđenja ili odbijanja, drugi miline sveta elektronike, Smatram da je privlačnije da zamislim društvo podeljeno na dvoje. S jedne strane nalaze se oni koji su duboko zakoračili u društvo informacija, koji su dobro opremljeni: pretplata na televiziju sa posebnim plaćanjem (što je u stvari bioskopska dvorana u svom domu), kablovske mreže koje omogučavaju pristup tematskim kanalima (veliki sportski prenosi, opere i koncerti, putopisi...) i lokalnim produkcijama (koje su posle osnivanja kablovske televizije sa puno entuzijazma - ovde, kao i na drugim mestima, presahle), čitači video-ploča ili video-kaseta, itd. Ovde je reč o građanima „elektronske demokratije”. Ali isto tako postoje građani druge grupe, oni koji informaciju i komunikaciju primaju jedino putem klasične televizije i telefona; oni nemaju ili imaju sasvim male mogučnosti za promenu; teievizija je njihovo veliko sredstvo zabave i kulture. Između ove dve grupe nalaze se stara ograničenja: životno doba, nivo obrazoanja, prihodi i, svakako, navike (stanovnici gradova građani su u pravom smislu reči). Starije osobe, penzioneri, grupe sa niskim primanjima (mali poljoprivrednici, osobe koje primaju socijalnu pomoć), nalaze se u nepovoljnoj situaciji. Klasičnoj televiziji ostaje starija publika koja se u društvena kretanja teško uklapa, čiji su ukusi u pogledu programa uglavnom konzervativni, sa jasno izraženom

145