RTV Teorija i praksa

lako radni uslovi nisu bili optimalni, tim pre treba istači da su dosad ostvareni rezuitati slobodno se može reči - bili zaista vredni pažnje, što je uostalom u više navrata potvrđeno nastupima jugoslovenskih autora na brojnim projekcijama i festivalima u inostranstvu. Što su rezultati bili takvi treba, čini se, zahvaliti i okolnosti da su se videom u Jugoslaviji - često, istina, usputno, a i sa punim ulaganjem svojih sposobnosti - baviii umetnici koji od početka sedamdesetih godina primenjuju i druge postupke iz delokruga tzv. nove umetnosti („nove umetničke prakse”), kao što su performansi, akcije, film, fotografija, intervencije u izvangalerijskim prostorima, konceptualni radovi i dr. Okušavajući se u svim tim oblastima pojedini umetnici su, vremenom, izgradili vrlo individualne i prepoznatljive autorske fizionomije. To su Marina Abramović, Radomir Damnjan, Braco Dimitrijevič, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Neša Paripovič, Raša Todosijevič, Goran Trbuljak i drugi, sve autori koji imaju središnje mesto u novoj jugoslovenskoj umetnosti sedamdesetih godina, a skoro je redovno slučaj da se sadržaji njihovih radova u videu tesno prožimlju sa sadržajima radova istih umetnika u nekim drugim i istovremeno primenjivanim izražajnim postupcima. Pišuči nedavno o novom britanskom videu Stjuart Maršal (Stuart Marshall) pravi indikativnu podelu na modemistički i postmodemistički stadij, što je u skladu s današnjom terminologijom koja podrazumeva „rez” izvršen u umetnosti (hkulturi uopšte) na prelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine. U jugoslovenskim prilikama - kada je reč o videu - bilo bi možda preterano sagledavati stvari u opoziciji modemizam-postmodernizam, ali jč ipak evidentno da postoje dva perioda, a time i dva pristupa, od kojih svaki ima svoje posebne karakteristike. Prvi period i prvi pristup (koji se otprilike podudara s decenijom 1970-80) jeste onaj u kojem se videom bave umetnici koji sami nisu upučeni u tehničke okolnosti snimanja, a ovaj medij koriste uz pomoć tehničara i kao način vizuelizacije svojih ideja, Drugi period i drugi pristup bio bi onaj koji se razvija posle 1980. a predvode ga autori koji žele da budu specijalisti za video nastoječi da na viši nivo podignu sve njegove medijske i tehničke osobine. Imajuči u vidu

152