RTV Teorija i praksa

interpretiramo рге svega kao konotativni znak. Opšta struktura takvog znaka na razini semiotike jest paradigmatika u којој se radio-dramski Tekst vidi kao jedan model pogleda na svet što je, u suštini, i njegova „metasemiotička pozicija” Drugim rečima, unutrašnja organizacija bilo kojeg radio-dramskog umetničkog dela dopušta realnu pretpostavku da se ono shvati kao „drugotni” (izvedeni) model objektivnog iskustva. U tom smislu se radio-dramsko delo manifestuje kao i svaki drugi književni tekst, pa, samim tim, podleže istoj praksi istraživanja. Njegovo svrhovito oblikovanje u govoru i kroz govor ne ukida u bitnom pomenutu istovetnost. Literamost radio-dramskog umetničkog dela je njegov zatečeni determinativ koji potiče iz parametra jezika. Kao i svaka pesnička reč i radio-dramsko umetničko delo ~ima referentnu tačku isHjučivo naspram jezičke stvarnosti i deluje u kontekstu određene poruke. Trima Bilerovim (Buehler) funkcijama verbalnog znaka (predstavljačka, ekspresivna, ona koja apeluje na primaoca) suprotstavljena je estetska funkcija, usredsređena na samu jezičku konstrukciju.” 9 Estetska funkcija privodi, pak, prezenciji, estetsku konotaciju koja je uvek, kao što smo več rekli, „signifiants estetskog sacfržaja”. Kretanje radio-dramskog govora analogno je konotativnoj supstanciji koju konstituiše i adekvatno je estetskom iskustvu. Konotativna supstancija putem pojava estetskog iskustva na hiti jezika, otkriva, pak, otemeljujuči trag strukture bitka u rasudnoj gramatici radio-dramskog umetničkog dela. A to je upravo ono što podstiče ne samo moguču sposobnost ovog oblika književnog istraživanja ka epistemologiji čovekovog pisma, več sadrži i nepatvorenu moč njegova očuvanja izvan ekonomije linearizovanog jezika.

197б' а "и М 2оТ* к '' ■ K, ' elika ' sernio,ik ' a '' Treči Program Radio-Beograda”. br. 31,

67