RTV Teorija i praksa

Svetlana Nenadović

IMA LI RADIO SLUHA ZA DEČJE PROBLEME?

Na dva programa Radio-Beograda emituje se nedeljno 21 emisija za decu u ukupnom trajanju 0d505 minuta. Računajuči da ove emisije ne prate samo deca, več čitav krug odraslih oko dece, dakle, roditelji, rođaci, prijatelji i svi koji se decom bave, to je značajan, mnogoljudan auditorij, a odgovornost radija ogromna. Takav, uslovno nazvan „dečji program” mora da podučava, školuje, vaspitava, zabavlja, da živi sa decom i uz decu, gledajuči u njima buduće odrasle, roditelje, vaspitače svoje dece. (Deca - to su naši sutrašnji suci.) Kako mi to radimo? (Ovo je upravo naziv jedne od rubrika emisije Kako ti se zove škola u kojoj učenici objašnjavaju kako to oni nešto dobro i korisno čine za svoj razred, drugove, školu.) Ako se uzme u obzir da je radio medij zvuka, šuma, žive reči, dakle govora, kao osnovne Ijudske komunikacije. najistinitije i najneposrednije, koja direktno vezuje pažnju, izaziva asocijacije i reagovanja, onda nije neobično što se Program za decu Radio-Beograda uz manji broj informativnih, literarnih i čisto muzičkih, opredelio u najvećem broju emisija za dokumentarni način rada. Dokumentaran, na latinskom documentarius, znači; ispravan, činjenički dokazan, koji dokazuje na osnovu proverenih podataka; glagol documentare znači: pismeno (u ovom slučaju usmeno) posvedočiti, potkrepiti dokazima, otkriti; dokumentacija, po definiciji prihvaćenoj na Kongresu u Vašingtonu 1959. godine znači: „stručna intelektualna delatnost koja bira, registruje i klasifikuje, sređuje i proučava dokumenta, izveštava o tim dokumentima i daje ih na dalje korišćenje”.

68