RTV Teorija i praksa

Možda će zazvučati neobično: prvi protivnik univerzitetskog obrazovanja novinara bio je sam univerzitet, utoliko tvrdokomiji ukoliko je bio stariji i ugledniji. Univerzitetu je bilo potrebno podosta vremena da shvati šta je u tom kompleksu informacija korpus naučnih disciplina, šta se u tim komunikacionim modelima, procesima, sistemima uopšte može (i zašto to treba) istraživati, podizati do teorijskih nivoa; zašto u stvari obučavati i školovati novinare van prakse. U shvatanju nekih univerzitetskih mandarina, novinari su odista još uvek univerzalne neznalice - što uostalom nije sasvim netačno, bar za jedan procenat novinara. Naslednici onih mudrih staraca-učitelja koji već dve ipo hiljade godina predaju filozofiju, istoriju, pravo, matematiku, čuda prirode, koji koračaju utvrđenim stepenicama univerzitetskih karijera, asistentura, docentura, profesura, magistratura, doktorata - malo poznaju i shvataju te nove pojave. Oni su tako bezbedno sklonjeni u svoje tvrđave drevne mudrosti da čak i revolucije hodaju ispod njihovih prozora na prstima. Pod pritiskom životnih realiteta, međutim, morali su da otvore svoje katedre i za ponekog informacionog praktičara koji je sve znao o tim novotarijama ali je pokazivao uvredljivu ravnodušnost prema akademskim ritualima. Univerzitet se branio od ekspanzivnog korpusa komuniciranja i informisanja. Na koncu su najrazvijeniji univerziteti prvi počeli da istražuju to novo megačudovište i shvatili da je njegovo uvođenje u Almu Mater vrlo uspešno sredstvo njenog sopstvenog podmlađivanja. Otvarajući nove prostore naučno-nastavne osećajnosti, univerzitet je, ipak, mada sa zakašnjenjem krenuo u teritorij budućnosti komunikološke interdisciplinarnosti. Za mnoge briljantne duhove sa univerziteta sav taj zbrkani, od svakog pravila izuzeti protok misli, reči, poruka u međuljudskim i javnim komunikacijama, sva ta tehnička sredstva, namere komunikatora i efekti рошка na njihove primaoce, ta manipulacija, propaganda i kontrapropaganda, svi ti novi znakovi, simboli, upađ likovnog i povlačenje tekstualnog elementa - sva ta gomila problema izgledala je kao pravi izazov za oštrenje dijalektičke pronicljivosti. Taj „haos” politike, sociologije,

94