RTV Teorija i praksa

Za moje se poglede i ostvarenja može, izgleda, prihvatiti Miletičeva formulacija o kasnoj aplikaciji (radijskoj) rane imaginacije (literarne, futurističke). Dosezanje do ovih rešenja tokom decenije nije bilo bezbolno, o čemu svedoče i mnogi neizvedeni ili čak zaustavljeni projekti. Ali, naporedo sa ovim ja sam otkrivao radijski jezik po sebi. Eksperimente su mi dobrim delom omogučili ponočni program radio-drame, odnosno začeci Trečeg programa sredinom šezdesetih godina. Moje prvo sučeljavanje sa odjecima na jugoslovenskom proplanku bila je režija drame Ulica Danijelova Davida Stankoviča. Več prvi pogled na scenario uočavao je amorfnost teksta. Valjalo je sve te rasute asocijacije, prekinute radnje, obrte i poetske slike raščlaniti, rasporediti, restaurisati u čvršče zvučne formacije. Ne samo oblikom, več i u zamisli delo je bilo neodređeno, izatkano iz sumnji, reflektovalo je potisnute sukobe. Uroš, junak Danijelove, živeo je dvostrukim životom. Sam niko i ništa, služio je onome što druge takođe čini nikojim i ničijim, rastrzan između sna i opredeljenja, čas krvnik, čas žrtva, Halucinirajuči, on je napuštao sumračna stanja i obretao

Sa snimanja emisije "PLATON U SEBIJI"

137