RTV Teorija i praksa

se u novim, još sumračnijim. Vascela drama je bila nekakvo brođenje ponomicom svesti. Ispostavilo se da je radijski medij pogodno tlo za praćenje ovakvih stanja. . Inspirisan jednom izložbom kineske primenjene umetnosti, pokušao sam da promenom ritma, multiplikovanjem replika, postignem ono što je pošlo za rukom strpljivom istočnjaku dok je dubio u slonovači kuglu i u toj kugli manju kuglu i sve sičušnije, da očima ne verujete, kuglice... Prvi krug Uroševe svesti se sužavao: Uroš je ponirao u drugi, maji ali reljefniji, i tako zaredom u nekih dvadesetak krugova sa posebnim akustikama, ritmovima i muzičkim obrisima, da bi, kasnije, izranjao i vratio se u nama prepoznatljiv, ali nešto modifikovan, prvobitni krug. Dakle, ovakve i slične postupke, smatram putem endogene intenzifikacije medija. Ovakvu tendenciju razvijao sam kasnije, doduše delimice, u mnogim svojim režijama: Tri žene Silvije Plat, fesi li video Daneta Zajca r i Nepočin polje Vaska Pope na francuskom jeziku; dakle 9 pretežno u poetsko-dramskoj strukturi. Sličan se prosede'a naslučuje i u mojoj adaptaciji Andrićeve Gospođice. (Na primer scena sa prosjacima, metafora o dva nejednaka časovnika u finalnoj sceni.) Ovaj put se ipak ograničava na oblast režije kao organizacije zvuka. Preokupiranost onim što uslovno nazivam egzogenom intenzifikacijom medija (tok koji je proizišao iz futurističke strukture) vodio me je ka kolažnim, sintetičkim formama kakve su Majka Olga iz sela Kralja , ,в Campo Santo, Dragoslav felić - čovek planetame kulture i jednim delom Lutani Vojislava Doniča (kombinacija sa pesmama Vaska Pope). Postupak je dramaturške prirode i označen je u teoriji pojmom „pisanje stddiom”. Može li se govoriti 0 radiofonskoj režiji kao specifičnom in jeziku radija? Kako se artikulisao „radijski jezik” u Vašim režijskim ostvarenjima? Sintetičke forme na radiju nastaju brzim spajanjem, dovođenjem u vezu udaljenih sadržina. Udaljenosti se spajaju najčešče kakvom zvučnom senzacijom ili muzikom, pri čemu muzika nije samo spojna materija već i u nastaloj sintetičkoj formi figurira kao integritet.

138