RTV Teorija i praksa

odgovorio: „Kada biste bili zaista razumni, vi ne biste 1 platili 50 novih franaka za ovu svoju kravatu, komadić svile koji ničemu ne služi osim možda da ga zamočite u juhu kada ste rastreseni“. Iduća dva prigovora vrlo vjerojatno velikim dijelom spadaju u „racionalizacije", tj. to su prividni razlozi nenaklonosti prema ekonomskoj propagandi, a u stvari su posljedica općeg negativnog stava. 3. Poskupljujući (zbog iroškova za propagandu) cijenu robe, ekonomska propaganda ne pridonosi podizanju slandarda života. Nije posve jasno što se želi reći ovim prigovorom. Ako se pod time misli da ekonomska propaganda povećava cijenu artikla koji se reklamira, i tu cijenu konačno plaća kupac, onda treba kazati da je to doduše točno, ali da dobra i uspješna ekonomska propaganda često toliko poveća proizvodnju i prodaju tog artikla, da on zbog toga postane jeftiniji. Problem je naravno jedino u tome što nije moguće uvijek točno odrediti koja je propaganda ekonomski korisna, a koja nije. U tom pogledu postoji jedna vrlo duhovita izreka jednog propagandiste, koji je rekao; „Ја znam da polovica moje propagande predstavlja bačen novac kroz prozor, ali ne znam koja je lo polovica.“ A što se tiče utjecaja ekonomske propagande na standard, ako ekonomska propaganda „nagovara" potrošača na kupnju novih stvari, nije jasno zašlo bi mu se zbog toga morao smanjiti standard. Ekonomska propaganda prije je simptom standarda nego njegov uzrok, ali smatram da nikako nije uzrok opadanju standarda. V. Čerčil (W. Churchill) je jednom prilikom rekao: „Reklama njeguje potrošnu moć Ijudi. Ona stvara želju za boljim životnim standardom; ona pred čovjeka stavlja ciljeve kao što su bolji stan, bolja odjeća, bolja hrana za njega i njegovu obitelj. Ona česlo podstiče individualni napor i veću produktivnost.“ 4. Ekonomska propaganda pretežno naglašava materijalne stvari, a zanemaruje tzv. duhovne vrijednosti. Budući da

230