RTV Teorija i praksa

istinite, ili su čak neistinite. No, s time je u vezi idući prigovor koji glasi: 6. Ekonomska propaganda nas vara jer daje neistinite podatke o onome što propagira. U svijetu je već odavno uoblčajeno da oglašivač plaća veliku globu za neistinitu ili čak lažnu reklamu. Poznato je da je svojedobno osnovan pokret ~konzumerizam“, kojemu je prvobitna svrha bila upravo zaštita potrošača od lažne ekonomske propagande. Posveje razumljivo da moramo odlučno stati na stanovište da lažna propaganda ne bi smjela biti dozvoljena. Čak i ako vodimo računa o tome da među lažnim propagandnim porukama možda nisu sve istodobno i namjerne laži (jer proizvođač može toliko vjerovati u svoj artikl da stvarno smatra da taj artikl ima svojstva što mu ih on pripisuje) ipak bi takve poruke trebale nestati iz naših oglasa, s naših radio-valova i televizijskih reklama. A čudna je činjenica da se u našoj socijalističkoj zemlji manje pažnje poklanja otkrivanju i iskijučivanju iz programa takvih iažnih ekonomskih poruka, nego što se to radi na Zapadu. Čini se da su neki proizvođači osjetili da se lažnim porukama ne samo mogu izvrći neugodnostima, već i da se lažna poruka često i ne ispiati (jer će potrošač obično samo prvi put nasjesti na lažnu poruku), pa su preformulirali svoje poruke tako da djeluju sugestivno, a da ipak nisu zavaravanje potrošača. Možda je primjer za to jedna zubna pasta koja se ovih dana reklamira na našoj televiziji i za koju se kaže da je „ispitana na stomatološkom fakultetu“. Ne kaže se ništa o tome je li pri tome nađeno da je ona jednako dobra kao i druge paste za zube, ili je nađena neka razlika. Postoji još jedna slična pojava, nazvana među propagandistima „dozvoljena laž“, a koja se sastoji u tomc da se baš ne kaže prava istina, ali da se ipak u propagandnoj poruci direktno ne laže. Tako je na primjer jedan oglas o nekom preparatu glasio poprilici ovako: „Naš preparat pokazao se boljim od tri vodeća preparata

232