RTV Teorija i praksa

Sad sn/'mam. Sad s/ušate. Sad nije nijedno od ta dva ~sad".

је bila da se inovacija ne postigne dodavanjem i zamenom, nego baš oduzimanjem. Redukovani su: ritam, agogičke promene, višeglasje, harmonija, tembr, trajanje. Zadržani su samo visine i dvoglas. Redukcija nije radikalna, ali ona nije to ni kod minimalista, sa izuzetkom Lamont Jangovog Tmjajučeg tona i Kejdžove Sonate tišine. Pošto je minimalizam kao termin kasnijeg datuma, a ja nisam znao za Kejdža i Volfa sve do 1961, ne bih taj redukcionizam nazvao minimalizmom. J. Z.:Da li su Vam bile dostupne informacije o ostvarenjima i tendencijama nastalim u isto vreme u dmgim zemljama i srodnim sa drugim Vašim ranim projektima? V.R.: Do šezdesetih nikakve. Bez ikakvih publikacija, bez solidnog znanja ijednog stranog jezika, bez kontakta sa Ijudima koji su tada možda znali šta se zbiva u svetu, bez pretpostavke da i u našoj kulturi postoje tekovine na koje se moglo osloniti, bar što se tiče vokovizuelnih istraživanja - ja sam otkrivao i pronalazio stvari iz početka. Nešto od toga, bar na razini ideje, bilo je ponavljanje već postoječeg (delimično vokovizuelno i taktilno), nešto istovremeno sa nastajućim (ideogrami i verbo-gestuelno kao deo vokovizuelnog i hepeninga), a nešto je nagoveštavalo predstojeće (Pričinjavanja, Ležanje, Rad s telom kao predmetom). ]■ Z.:Nagoveštaj predstoječeg delimično se ostvario u telesnoj i konceptualnoj umetnosti. Imam utisak da se u nekom od Novih projekata, pre svega u Glasu iz zvučnika, može prepoznati rad sa „vremenima i stepenima stvarnosti” koji je prisutan još u Pričinjavanjima.

99