RTV Teorija i praksa

Dok ovo govorim, ја тогат biti u ovoj prostoriji. Dok ovo govorim, ја ne тогат biti u ovoj prostoriji.

na čijoj izvesnosti raztimevanja značenja bi -se zasnivala bit muzičkog dela. Tonska muzika ne prenosi neposredno nikakvu ni nedvosmislenu ni dvosmislenu poruku, Uvođenjem i muzičkim strukturiranjem zvukova sveta koji nas okružuje - več u ishodištu bremenitih značenjem - i samo zvučno delo se „osposobljava” za potencijalno upučivanje na određena značenja, ali ni tada ta mogučnost ne mora postati bitna ako su ambijentalni zvukovi zadovoljavajuče muzički strukturisani. Značenje postaje važno tek ukoliko su to intencije samog dela, ali tada ono nije nikakav dodatak, več mora postojati jaka, što ne znači samo paralelna, veza sa zvukom, odnosno muzikom. U tom slučaju, i tonska muzika, dovedena u „polje” značenja, značenja reči i ambijentalnih zvukova, kao da „dopušta” i to predloženo značenje i daje mu iracionalnu dimenziju. S druge strane, ni muzika u Jezeru nije se smela svesti na prateću ulogu. ]. Z.: Znači li to da ste težili nekoj idealnoj ravnoteži verbalno-semantičkog i muzičkog? V. R.: Težio jesam, ali dosegao nisam. Čini mi se da znam i zašto. Ta ravnoteža se ne može postiči pomoču standardne studijske tehnike sa klasičnim sintetizerom. Potrebna je veča spektralna integracija govora i muzike. Pored toga, služeči se sredstvima klasične tehnologije, da bi reč bila razumljiva, naporedni verbalni zvukovi se moraju dinamički podrediti čak i kada je to protiv prirode njihove strukture. A kada se reč več razume, značenje se, izgleda, nametne u prvi plan percepcije kad god govor i muzika teku naporedo.

101