RTV Teorija i praksa

15 000 do 20 000 gledalaca tokom svih predstava u jednoj sezoni. lo Često se televiziji prebacivalo da emisije iz kulture, a posebno muzičke emisije, stavlja na program kasno uveče. Međutim ovako kasno programiranje nije razlog za slabu gledanost. Mišel Sušon dobro je ovo pokazao poredeči realnu gledanost različitih emisija sa mogućim auditorijem u tom vremenskom intervalu. ll Kulturne emisije programirane u dobro gledano večernje vreme izložene su mnogo jačoj konkurenciji filmova, zabavnih programa i drugih atraktivnih emisija na konkurentskim kanalima. Nikakva veština programiranja ne bi mogla da osvoji publiku koja ne želi da gleda kulturne sadržaje. Ljubitelji ozbiljne muzike od televizije očekuju da im ponudi programe sa boljim umetnicima, virtuozima, operskim pevačima, igračima, dirigentima i čuvenim orkestrima Pretpostavlja se da su najbolji oni umetnici koji su se nametnuli na medjunarodnom planu a koje svi Ijubitelji poznaju zahvaljujući pločama, Čak i u ovakvim slučajevima televizija ima malu pomoć od industrije: industrija ploča interveniše indirektno: u momentu objavljivanja ploče dodeljujuči pomoć za realizaciju filma sa muzikom i interpretatorima; film kasnije može da cirkuliše na ekranima raznih TV organizacija Inicijativa za ovakvu proizvodnju, po pravilu, potiče ili od TV organizacija ili od nekih privatnih specijalizovanih društava iz ove oblasti, Tako su pod pokroviteljstvom Evrovizije organizovani koncerti, opere, baleti. Najviše se cene emisije koje TV gledaoce podsečaju na poznate događaje kojima oni nisu mogli da prisustvuju: međunarodni festivali, velike operske scene Da bismo izašli iz relativno uskog kruga Ijubitelja mu/ike nikako ne bi trebalo da odbacimo izvesnu praksu

10 Cifre dobijene od L'Audience Research đe la EBC 1. januar 1983. 11 Michel Souchon i Solange Poulet, Les emisions culturelles a la television frangaise. Place, programmahon. audience (Kulturne emisije na francuskoj televiziji, Mesto, programiranje, gledanost), Institut national de V audiovisuel, Pariz, avgust 1976, str. 86.

119