RTV Teorija i praksa

baleta „Kirov”. O tome krasnorečivo svedoče ne samo odjeci na stranicama štampe, več i mnogobrojna pisma televizijskih gledalaca koja su prispela u Centralnu televiziju. „Istinski smo uživali u svemu što smo videli i čuli. Da, to je prava umetnost!” (V. I. Psočinska, Lavov). „Kakva prekrasna muzika, kakve uzvišene misli i osečanja izaziva, To je pravi praznik za Ijubitelje klasike” (porodica Maksimovih, Kijev). „Slušao sam operu Evgenije Onjegin u Boljšom teatru pre i posle rata. To je bilo čudesno. Ali ovakve postavke još nije bilo. Snažni glasovi, veličanstvena igra glumaca, izvanredan dekor, izvođenje sa Ijubavlju za rusku prirodu, rusku svakodnevicu. Veliko hvala J. Temirkanovu, a i ostalima koji su radili na televizijskoj realiz.aciji. To je trajna umetnost koja omogučava da se u čoveku probudi najlepše'” (L. I. Voskresenska, Moskva). U procesu estetskog vaspitanja i formiranja harmonično razvijene ličnosti operi zaista pripada posebna uloga. Operska umetnost upućuje na svet visokih estetskih osečanja, osvaja muzikom, jasnom preglednošču i zbog svoje sintetičke prirode može imati neuporediv uticaj na duhovni život čoveka, Ali predstaviti na televizijskom ekranu operu na visokom umetničkom nivou nije uvek mogučno iz raznih razloga. S jedne strane televizija je ovladavši svojstvima rendgena, nepoštedno obnažila i na površinu iznela mnoge nedostatke i protivrečnosti savremenog operskog pozorišta, a sa druge - njoj samoj je bilo potrebno duže vremena da dostigne kanone opere i otkrije svoje mogučnosti. Po našem mišljenju je ipak mnogo važniji razlog u tome što je kao rezultat sjedinjavanja starinske umetnosti opere i televizije, odvojenih jedne od druge velikom istorijskom i estetskom distancom, zasnovanih na raznim umetničkim principima, došlo do stvaranja pozorišta novog tipa, koje nema analogije i iskustva u prošlosti. U početku televizije, krajem tridesetih i četrdesetih gođina, dugo pre pojave prenosa, autori prvih pokušaja prikazivanja ореге na televiziji, sukobivši se sa teškočama prenošenja pozorišnog spektakla u uslovima

127