RTV Teorija i praksa

studija, pošli su putem stvaranja opersko-literamih kompozicija, u kojima se орега spajala sa literamim praizvorom ili tekstom stvorenim na njegovoj osnovi. Ta forma je postala jedna od najpopulamijih, jer je bila organski vezana za televiziju i dostupna širokom krugu gledalaca. U njoj su se našli razni vodovi umetnosti, a stalni učesnik je bio voditelj - pripovedač. Upravo su tako već u naše vreme stvoreni televizijski spektakli Ser Džon Falsfaf (režiser N. Baranceva, 1968), Seviljski herberin (režiser V. Golovin, 1969), docnije Moja Karmen (režiser V. Okuncov, 1977). Г noviji primer - televizijski film Nedovršena dragocenost (režiser J. Bogatirenko, 1984) u kojem se nezavršene opere Ženidba Musorgskog i Kartaroši Šostakoviča daju u kontekstu privlačne priče istaknutog dirigenta G. Roždestvenskog. On uvodi gledaoce u atmosferu divnog grada na Nevi, dolazi do čuvenog Nevskog prospekta koji je opevao Gogolj čije se stvaralaštvo na taj način organski sjedinilo sa ruskom operskom klasikom i poslužilo kao osnov za stvaranje takvih smelih novatorskih dela kao što su ореге Ženidba i Kartaroši. Ovakva forma uvek sadrži mnogo poznatog materijala i pretpostavlja mnogo različitih varijanti i rešenja, što je čini najelastičnijom i razgranatom u odnosu na druge vidove transk'ripcije. Stvaranje takvih kompozicija predstavlja perspektivu za televiziju, i omogučiče razvoj novog žanra televizijske ореге, to jest ореге napisane specijalno za televiziju. Vračajuči se na početnu ctapu, treba rcći da se paralelno odvijao rad i na stvaranju celovitih televihjskih postavki opera Pri tome je, s obzirom da je u prvom vidu transkripcije stvaralačka misao u osnovi bila usmerena na popularizaciju operskog dela, ovde glavni zahtev samostalne umetničke interpretacije bio - prekomponovanje. I eto tu se pokazalo da je televizija, približavajući glumce gledaocima i poštujući njihova unutrašnja raspoloženja, sposobna da otvori operi mogućnosti onako kako to do sada nije uspelo ni pozorištu, ni filmu. Nalazeći se izvan uslovnosti pozorišnog sveta i prirode, neophodne filmu, ona je mogla da koncentriše svoju pažnju na glavno: na izražavanje emocionalnog, duhovnog života heroja, da

128