RTV Teorija i praksa

glavni način izražavanja operske umetnosti, a televizija ne samo stvaralačka „filijala” nego i neprevazidjeno sredstvo širenja i propagande. U toj sferi televizija nastoji da bude samo posrednik izmedju scene i gledaoca starajuči se da što brižljivije sačuva i prenese sliku pozorišnog spektakla. Upravo se tako odvija i susret televizijskih gledalaca sa Boljšim teatrom iz kojeg su direktni prenosi uvek upečatljivi dogadjaji. Oni su, na žalost, danas postali retkost. Ipak, ta forma uvek izaziva posebno interesovanje i entuzijazam televizijskih gledalaca: omogučava im da prisustvuju živom izvodjenju, da se osećaju učesnicima predstave koja se stvarno odvija. Prikazivanje operskih spektakla na Centralnoj televiziji ne ograničava se samo na glavne scene u Moskvi i Lenjingradu. Centralnoj televiziji je komplikovano da obuhvati svojim programima sve operske kolektive, najviše zbog toga što se opere izvode na nacionalnim jezicima. Ipak, ovaj zadatak nije neostvarljiv. Ciklus Muzički teatri zemlje koji se postepeno formira, imaće za cilj da odrazi dostignuća vodećih pozorišta i da upozna sa svojevrsnom muzičkom kulturom nacionalnih republika. Zapamčeno je prikazivanje Donicetijeve opere Kći puka u blistavom izvodjenju vodečih solista pozorišta „Estonija”, Ane Kaalj i Tea Masjete, poznanstvo sa pozorištem iz Gorkog koje prikazuje retko izvodjenu operu P.I. Čajkovskog Čarobnica. Nedavno je emitovana (u etar) jedna od najpopularnijih opera ukrajinske klasike Zaporožac sa Dunava , koja več više od pola veka ne silazi sa scene Kijevskog teatra opere i baleta „Ševčenko”. Stvaralačka grupa Centralne televizije svaki put nala/i posebnu (individualnu) formu predaje sadržine spektakla. Aktivni i raznovrsni komentari čine operu razumljivijom za televizijske gledaoce i samim tim jačaju prosvetiteljske mogučnosti televizije. Sa pojavom televizije nesumnjivo je vezana etapa u razvoju opere, koju je, možda, predvideo Čajkovski maštajuči da je učini „svojinom ne samo malih kružoka, več, uz pogodne uslove - svojinom celog naroda”.

131