RTV Teorija i praksa

obuku da bi se svaka koreografija nazvala baletom. Jer, kao što je već pisano u ~RTV-teoriji i praksi”: „kada se igra koja se može videti u svakoj boljoj diskoteci, a koju mladi igraju sa velikim uživanjem i može se reči katkad i s više uspeha od onoga što se ponekad vidi na televiziji, nazove baletom onda se degradira ne samo specifičan način plesa za koji se ulažu godine da bi se naučili osnovi i finese, nego i koreografija mora uvek imati mnogo smisla i svaki когак mora da proističe iz prethodnog, bilo da se radi o baletu s fabulom ili apstraktnom. Degradira se, međutim, i zabavno-igrački stil, jer mu se pripisuje ono što on ni ne želi da bude.” Ono što se danas viđa na našim ekranima je stagnacija - bez „sveže krvi”. Moglo bi se čak reći da se pre desetak godina igralo mnogo maštovitije i bolje. Primedbe ne znače da je ovaj pravac igre manje vredan, on je televiziji neophodan kao šou biznis, ali mora biti osmišljen. Da to nije manje vredan oblik plesnog izražavanja dokaz je i to što je u spotu crnačkog pevača Lajonela Ričija kao dopuna igrao jedan od najboljih klasičnih igrača današnjice Mihail Barišnjikov. Pravi džez balet kod nas nije zastupljen, osim u ponekoj „numeri” inostranog programa. U svetu, posebno u centralnoj Evropi veoma je raširen „teatar pokreta” ili „totalni teatar”. Pravac naročito blizak mladima, a i onima koji žele da se pored igre, koja je ponekad sporedna - kao u delima Pine Bauš susretnu i sa nekim dubljim značenjem, zađu u podsvest, bilo sopstvenu bilo stvaraoca baleta. Taj pravac na našoj televiziji je zapostavljen, može se reći da ga uopšte nema. Možda i zbog toga što se takve predstave retko sreču i na našim scenama, a one zahtevaju i umeče da u „polumraku podsveti” uhvate osnovnu nit radnje i da je, ne ometajuči igru i poruku, vemo transponuju na ekran. Sve skupa dovodi do konstatacije da uopšte ima malo baletskih emisija i priioga, tačaka, numera (ne uzimajuči u obzir pratnje pevača) koji su snimljeni kod nas. Prošla su vremena kad su se snimali celi baleti za televiziju, kao Zlatna ribica, Romeo i Julija i slično. Ukoliko se i snimaju, to su kratka ostvarenja koja su ponekad izuzetno dobra.

134