RTV Teorija i praksa

nije nepoznata ni široj jugoslovenskoj publici (televizija je prikazala i dvodelni film o njenom životu, emisiju posvečenu njoj, pisale su novine u bliskoj prošlosti) iznenadila je u Umetničkoj večeri beogradske televizije tvrdnja da je nju „stvorio” Sergej Djagiljev. Istina je da je Djagiljev pozvao Pavlovu prilikom prvog gostovanja njegovog „Ruskog baleta” u Parizu ne bi li obezbedio dovoljno interesovanje pariske publike. Ali „опа je imala drugi angažman i nije došla na početak sezone” 1 . „Aleksandar Benoa tvrdi da Pavlova nije verovala u uspeh poduhvata i nije se pojavljivala prve dve nedelje” 2. Kasnije je nastupila samo jednom sa trupom Djagiljeva. Ta i mnoge druge netačnosti, izbegavanje da se kažu mnoge istine, nekompletnost emisije pravljene bez pravog koncepta, hronološkog ili nekog drugog redosleda, nedopustive su na televiziji. Pogotovo kad je reč o umetnosti koja treba da se probija i traži svoju široku publiku kako ne bi ostala samo u krugu „posvečenih”. Suprotan primer o tome-kako treba obrađivati pojedine periode, ličnosti ili ansamble bila je kanadska emisija Ana Pavlova koju je veoma stručno vodila Lesli Keron, opet na Televiziji Beograd. Izbegnuto je preterano ulaženje u detalje, česta upotreba izraza „akademizam, klasicizam” i slično. Ispričan je život Pavlove veoma kratko, ukazano na ono što je najvažnije, da ne bi bilo dosadno. Umesto delova njene igre snimljenih na filmsku traku (koji u današnjem trenutku televizije i filma, pa i same igre, deluju groteskno) njene najznačajnije uloge igrale su druge balerine. U svetu se sve češče snimaju portreti značajnih igrača. Trenutno je na programu BBC 2 serija Igrač (Dancer). Novembra je prikazan portret Natalije Makarove. Voditelj je bila sama Makarova koja je s puno šarma, topline ali i skromnosti govorila o svom životu i radu. Specijalno za ovu emisiju Makarova je snimila delove iz

1 Prince Peter Lieven ; 77ге Birth of the Ballet Russe, Dover Publications, Inc. Njujork, str. 89.

5 Oleg Kerensky, Anna Pavlova , Hamish Hamilton, London, str. 34.

137