RTV Teorija i praksa

PEVAČ Da И pisac misli da bi se odgovarajući tekst zaista pevao ili je to samo druga, dekorativnija reč /а „pripovedača”? Neću da na samom početku grdim svog pisca ali taj „pripovedač” o/načava naj.češće ncmoć dramaturgije. Autor i sam kaže: - „А sve može da govori i jedno lice: Boriša”. - To. dakle, nije obave/no dramski tekst u dijaloškom obliku, to može da bude i pripovedanje, ispovest jednog lica, monolog U „pripovedanju”, u govoru jednog lica, to glavno i jedino lice obično daje ne samo podatke /а „glavnu priču” več i sve detalje koji litemrno oblikuju priču, do pojedinosti. Sve „što se priča” več se dogodilo. Šta preostaje reditelju i tumačima jedne radio-drame u kojoj je ~sve rečeno”? Šta preostaje u stvaralačkom smislu originalne medijalne participacije ako je pisac majstor pripovedanja u najboljem literarnom smislu? Radio, svi koji učestvuju u projektu svedeni su na „servisne usluge” dobroj književnosti. To je, naravno, sasvim u redu ali radio je onda kao papir, kao štamparija, prenosnik informacije. Tu nema urnetnosti mdija i u takvim slučajevima ona nije ni potrebna. I mu/ika je, ako se koristi, u istom „servisu”. Književnost funkcioniše isto tako dobro kao kad neko nešto glasno čita drugima. Radio je tu kao slučaj, jedan od mogućih načina saopštavanja književnog dela. Tog i tog leta, u tom i tom selu-neselu, kroz krupne kapi trojičke kiše, udari grom u stari hrast što heše zapis... To je početak Devetog kamena. U prva četiti stiha pisac je dao dve /vučne informacije; kišu i grom. Više-manje komad je sav u onome što je bilo, što se dogodilo. Grom i kiša su događaji u priči i nama preostaje da se odlučimo: da li je uopšte potrebno da slušalac čuje grom i kišu ili su već pesnikove reči dovoljne? Mentalna slika sadrži, na ovaj ili onaj način, i jedno i drugo, efekti tu sliku ne nadgrađuju 1 grom i kiša moraju biti nešto novo, nešto što slušalac ne bi sa/nao sam. To bi mogla da bude mu/ička predstava groma, na primer, kao neočekivan, složeniji oblik informacije koja mentalnu sliku s određenom rediteljskom namerom ohogaćuje; U protivnom,

64