RTV Teorija i praksa

ponašali bismo se kao da potcenjujemo i pisca i sliišaoca Kao što čitaocu književnog dela nisu potrebni nikakvi efekti sa strane, koji bi ilustrovali već opisane 'vučne događaje, tako nisu potrebni ni slušaocu, u/ radog više: slušalac več ima svog pomagača, tumača teksta. glumca. natprosečnog čitaoca koji svojom interpretacijom nudi više od svakog prosečnog čitaoca Šta, dakle, /vučni efekat groma ili kiše, koji stvarno čuje, doprinosi /amišljenim .kapima trojičke kiše” ili „udaru groma u stari hrast što beše zapis” sem jzlišne i nasilnc ilustracije? Naravno da imamo u vidu osetljivog slušaoca. sposobnog /а saradnju s piscem v ato reditelj često koristi mu/iku čije je dejstvo neodređenije, delotvornije, manje ilustrativno. Muzika izaziva apstraktnije mentalne slike, deluje u večim prostorima slušaočeve svesti Kad god nešto /ataji, naiđe rie/animljivo mesto. u tekstu ili interpretaciji, mudka pritiče u pomo. Kao film koii je najčešće nazamisliv bez muzike. Filmska muzika, to svojevrsno kozmetičko sredstvo u istoj je ulozi i na radiju iako se tako ne 'ove I u jednom i u drugom slučaju mu/ika, komponovana /а posebne potrebe, „aranžirana” ili iz „mu/ičkog fundusa”, svejedno, žestoko učestvuje u mediju, ali mu ne pripada do kraja, Ono što se. međutim, stvarno događa i/miče svakom teoretskom ra/matranju Zahvaljujući mu/ici, njenom ra/novrsnom. iracionalnom dejstvu, stvaralačke mogućnosti medija nisu a priori pod /nakom pitanja Dejstvo mu/ike je u tolikoj meri iracionalno. ra/novrsno, da prave, stvaralačke mogućnosti medija ne mogu a priori da budu stavljene pod /nak pitanja /bog proste činjenice da je mu/ika u svakodnevnoj praksi ispomoč stvaralačkoj nemoći, površnosti, komercijalnoj proizvodnji, niti se teoretskim određenjima rešava sudbina bilo kog umetničkog de'la U njegovom nastajanju, ponekad i/van svesnih namera, upliče se odgovor i na „nemoguće” stvari Koliko god u ovakvim ra/mišljanjima otišli daleko sam čin stvaranja ide dalje.

65