RTV Teorija i praksa

SUBOTA, 8. DECEMBAR 85. STUDIO 10 Video sam sinoć mladog glumca Borivoja Kandića na probi Joneskove Lekcije u ulozi Profesora. Borivoje je moj student koji će ovom ulogom diplomirati glumu na FDU u Beogradu Razmišljam o tome da on igra Borišu u Devetom kamenu. Nema „folklornu boju” ali srećom ni ovaj naš „gradski akcenat”, mogao bi da tumači „momka iz naroda”. Prva glavna uloga na radiju. Deveti kamen bismo mogli da prikažemo posle iskustva s radiom, kao prvu predstavu „Etnoteatra” pri Etnografskom muzeju u Beogradu čije sam osnivanje pokrenuo pre dve godine. U „dodolskim pesmama”, obredima krstonosaca, radio-igra Dobrice Erića pruža priliku za naša prva etnoteatrološka i etnomuzikološka traganja. Studenti glume prve godine, moja klasa, otpočeli su sa uvežbavanjem nekih pesama za Deveti kamen. Pokazalo se, i ovom prilikom, da su arhaičnim narodnim pesmama mnogo bliži glumci, čak i studenti glume, od školovanih pevača. Sposobni su da prepoznaju, pre svega, one osobine tog pevanja, Ijudske osobenosti, prisutnu „dramsku radnju”, zajedničke psihološke sadržaje etničke grupe, njen mentalitet. Samo pevanje podređeno je tim sadržajima. Razvijen sluh, izrađen glas, svaka „školovana muzikalnost” prepreka je, s druge strane. Narodna pesma, muzika, samo je oblik izražavanja, nije sama po sebi cilj. To je jezik, spoljni rad, kao što je to deseterac, na primer. U narodu svi mogu da pevaju, svi da igraju kolo, jer ne postoje „estetski zahtevi”. Svako u kolu „igra svoju ulogu”, ~u svoje ime”, bez obzira kako ko igra ili peva. Trudimo se da pesme u Devetom kamenu tako izvedemo. Ovi muzički slojevi pripadaju takozvanoj „funkcionalnoj muzici” koja je u sastavu radnje, radio-igre. U odnosu je prema muzici o kojoj je maločas bilo reči u kom se „muzička ilustracija” nalazi prema dramskoj radnji. Ne otkriva „druge slojeve”, nije „muzika medija”. Pesma je tu deo zbivanja, sve dok je neposredno vezana za radnju. Za početak Devetog kamena beležim šest zvučnih slojeva, šest „linija”:

66