RTV Teorija i praksa

poslednji, pošto je čuo grom, saznao za dogadjaj, „vidi” sliku zapaljenog hrasta iz čije krošnje ispadaju /apaljena gnezda, ptice u plamenu, „vidi” narod kako onemeo trči ka drvetu, prazno selo i toranj na kome mlatara zvono, i/be/umljene životinje.. To su otkrivem sadržaji teksta izvan napisanih i iz.govorenih reči, medijski iskazani Pisac i glumci našli su se na taj način u novom, ili delimično novom, obogačenom ambijentu, Tekst je, naravno, uvek ono Što je „najvažnije”, njemu je sve podređeno. To, međutim, ne znači da tekst bukvalno uvek treba da bude u „prvom planu”. Postoji nešto što bih nazvao „psihološkim planom”. Sve što se zvučno oko teksta dogadja, splet zvučnih okolnosti, zamagljuje ili izoštrava fokusnu oštrinu sa kojom slušalac prima pojedine replike, Zvučni fon, pažljivo odabran, muzika, pojačavaju dejstvo tih replika, menjaju njihovu žižnu daljinu. To je, naravno, stvar lične procene reditelja i ton-majstora, njihove sposobnosti da se pravim odbirom i merom stave u položaj slušaoca koji po prvi put prima informacije. Tekst smo snimili U toku je montaža. Deveti kamen je više-manje pisan u monologu, pripovedanje u stihu, s povremenim „igranim prizorima”. Glavno lice, pripovedajući, opisuje sve što se u priči dogodilo, pa i sva zvučna dogadjanja. Postoji, dakle, književni opis zvučnog dogadjaja. Vračam se još jednom na onaj grom, u jednom kasnijem prizoru u nešto izmenjenim okolnostima. Tek što је srknula, grešnica, jedared ili dvared kad li ti puče grom' Eksperimentišemo. Privremeno stavljamo udarac groma neposredno posle izgovorene replike. Efekat je realističan Slušamo Deluje kao naknadna ilustracija onoga što je več opisano. Slušalac dva puta pokreće imaginaciju u istom pravcu. Prvi put zamišlja grom pošto je čuo reči, drugi put stvara mentalnu predstavu na osnovu neposredne zvučne informacije, realističnog

69