RTV Teorija i praksa

nadoknadu u poistovećivanju sa mnoštvom drugih oko sebe, stičuči tako novu snagu koja proističe iz suštinskih oznaka psihologije horde /plemena/. Nekritičnost koja se pri tom javlja prema idolu /modelu/ nadoknađuje se najoštrijom kritičnošću prema modelu tuđe horde koii se odbacuie kao lažan idol U isto vreme rok-zvezde postaju hladni, daleki i nezainteresovani objekti, praćeni telesnom stražom, lepim devojkama i ostalim mito-v!adarskim atributima, te niie čudo što se javio imperativ da se najšira komunikacija, bez diskriminacije, ponovo uspostavi na jednom novom Olimpu - električnih i elektronskih mass media. Pritisak na televiziju bio je takav da ni ona više nije mogla, ili smela, da se odupre struji u kojoj je prepoznala vlastiti interes. Paradoks je, međutim, u tome što je, prihvatajući ga, televizija zapravo poklonila novi život rok-idiomu vrativši mu globalnost kultumog tipa bez koje bi on najverovatnije atrofirao pretvarajući se u niz sitnih, kultumih feuda u kojima Ijubitelji i najamnici vode ogorčene, unapred izgubljene bitke. Publika je, tako, sada u prilici da kroz sliku elektronsku supstituciju stvamosti - ponovo u akciji vidi protagoniste svojih težnji, i tumače svojih osećanja u najreprezentativnijem obliku. Tu, sada, i jedan od zanimljivih socioloških faktora rok-idioma izbija na videlo: fenomen imitacije u oblačenju, u oponašanju ponašanja, gestova i grimasa, u naglašavanju ekstremnih, često simboličnih ukrasnih elemenata. Ta samodopadljiva, agresivna ekstremnost povremeno vrača sećanje na oblike ponašanja umetničkih avangardi u prošlosti /nadrealizam, dada, futurizam, minimalizam/; sada se, međutim, sve odvija na znatno široj skali i u krugu ne više usamljenih, već masovnih posvečenika. Sa avangardama prošlosti često je spaja još jedna izrazita osobina - maglovita predstava o ciljevima, ili putevima do njihovog ostvarenja, i fanatično, beskrupulozno i, gotovo, osvetoljubivo odbacivanje vlastite prošlosti. Ima tome tek desetak godina od kako su prvi video-spotovi zaista nastali, u obliku koji je koliko-toliko nalikovao na današnji. Kada je reč o njihovoj genezi, indikativan je, posebno, i sledeći navod Benija Andersona, gitariste svojevremeno veoma značajne i

78