RTV Teorija i praksa

publiku, dovelo je do presušivanja istinski übedljive podioge spota, Nadahnuče se, naravno, nije bilo sasvim iscrplo: u stvari i dalje su se javljali spotovi sa stvaralačkim nervom i ujedno lako prepoznatljivom težnjom da se materija kreativno uobliči, da se ostvari nešto zaista novo i uzbudljivo. Večina toga se, na nesreću, gubila pod pravom provalom oblaka razuzdane gomile podražavalaca Ве/ ob/ira, dakle, na svu silu najnemogučijih efekata, na izvanrednu fotografiju, kostime i scenografiju, spotovi su ostajali površni i prazni, teturajuči se na nivou jalove dekorativnosti, Imperativ neke ozbiljne promene, dakle, kao da je lebdeo u vazduhu. I napokon, klatno je počelo 'agano, ali neumoljivo da se pomera u pravcu narativnog spota. Spotovima je bilo neophodno vratiti specifičnu težinu kako bi u tom kritičnom trenutku uopšte opstali. Narativnost kao globalni pristup i znatno stroža kontrola asocijativnih elemenata koji neposredno proističu iz „fabule” pronadjene u izvornom tekstu pesme, ponudjeni su kao rešenje uz, razume se, dalje ali funkcionalno razvijanje vizuelnih elemenata. Čak i u vreme smisaone, pa i ambijentalne nepodudarnosti izmedju teksta pesme i vizuelne asocijativnosti spota ostajalo je dovoljno prostora za njihovu emocionalno-čulnu identifikaciju. Sada. sa ozbiljnom prevagom narativnosti, sve se više ispostavljalo da bi tvrdo, strogo vezivanje vizuelnog sadržaja spota i teksta pesme praktično čitav stvaralački napor svelo na mehaničko ilustrovanje tekstualne sadržine pesme. Dakle, iskustvo je veoma brzo pokazalo da, koliko god poguban bio asocijativan haos, isto toliko poguban može biti i narativan stereotip (red-po-red vizuelizacije teksta), Najdomišljatiji - ili najinteligentniji - medju autorima spotova uputili su se srednjom linijom, u traganju za poželjnom ravnotežom koja se, ipak, ne bi neminovno morala na i tačno na sredini i medu dva ekstrema. Brojni individualni stilovi, naravno, mogučni su u tim širim okvirima, uz veoma slobodno dejstvo stvaralačke imaginacije; ipak, iskustveni zbir pokazuje da je predominantan pristup u kojem se slike, uz dovoljno medjusobne smisaone čvrstine, slobodno nižu povremeno „hvatajući” odlomke izgovorenog teksta, čak ga i doslovno precrtavajuči ili uz pomoć simboličkog

90