RTV Teorija i praksa

radiš, sumnja na kraju, kad je sve gotovo. Sumnja, ali i vera. Volim da lutam. Nema besmislenog lutanja: bilo gde da stigneš slutiš da nije bilo baš slučajno. A mesto na koje stigneš posle lutanja uvek je lepše od onih na koja se stiže poznatim putem. Volim da se igram. Svi su reditelji i glumci u suštini infantilni. Nezreli i asocijalni, oni, kao i deca, veruju da ..igrati se” uistinu predstavlja najozbiljnije i jedino čoveka dostojno zanimanje. Koje su specifičnosti lutkarske režije ? U pozorištu lutaka, tu gde je sve samo pokret, i slika, i ritam. gde reč i misao nisu u prvom planu, zadatak i odgovornost reditelja narastaju do maksimuma, a on i njegov posao na kraju ostaju još nevidljiviji, njegovi napori još efemerniji. Ovde je sve još manje predvidljivo, dakle još manje „samo njegovo”, i još više plod srećnih interakcionih trenutaka. „Plod”, zato što je režija odista jedno neprekidno međusobno oplođavanje reditelja, glumaca i drugih zidara predstave. Šta je osnovni zadatak režisera u lutkarskom teatru ? Osnovni zadatak reditelja-lutkara je da i glumce i gledaoce preseli u jedan drugi svet, svet lutaka. Tamo, u tom svetu, misli se drukčije, govori drukčije, dela drukčije, sve je u tom svetu mnogo šašavije i mnogo poetičnije no u našem. Deca i pesnici žive samo na korak daleko od tog sveta, zato su oni jedina prava publika u pozorištu lutaka. Šta za Vas predstavlja umetničko stvaralaštvo u lutkarstvu? Animacija - udahnjivanje duše (anima!), oživljavanje, vaskrsenje. Do same suštine lutkarstva stigao si onog trenutka kad si shvatio i prihvatio da je svaki predmet lutka. Osnovna i bitna vrlina predmeta jeste činjenica da je mrlav, da može dakle oživeti. Živo mače, recimo, na lutkarskom paravanu, nikada ne može biti lutka. Postoji И jezik lutkarskog teatra ? „Najgore” lutke su one što liče na čoveka. Predodređene su, planirane da ožive. Magični trenutak rađanja života u rukama lutkara prestaje da bude poetsko iznenađenje i čudo, sračunat je unapred. Od antropoidne lutke svi sa pravom i očekujemo da bude živa.

143