RTV Teorija i praksa

Radoslav Lazić

REŽIJA LUTAKA U TEATRU I NA TELEVIZIJI

Razgovor sa režiserom Srboljubom Luletom Stankovićem Šta za vas predstavlja režija kao fenomen? Nema zaludnijeg posla na svetu od pozorišne režije. Počneš ni od čega, od nekakvih maglovitih misli i ideja, od nepostojećih nekih ritmova, od zvukova koje niko sem tebe ne čuje, od pokreta kojih još nigde nema, od neke dakle vrlo mutne slike i predstave koja postoji samo kao slutnja u tvojoj glavi, onda govoriš, mnogo govoriš, vičeš, objašnjavaš, glumiš, svađaš se, lažeš, nerviraš se, praviš kompromise, biraš, očajavaš, odustaješ, menjaš, raduješ se, uživaš, veruješ, zahtevaš od drugih čas veru čas sumnju jer i ti sumnjaš, bojiš se, užasno se bojiš sve vreme i onda ti se jednog dana učini da je gotovo, zato što si prazan, i drugi misle da je gotovo i... pitanja sebi: Šta je to, gde je to što si radio? Koliko će trajati taj nevidljivi proizvod? Šta je od svega toga tvoje, samo tvoje? Otuda valjda ona poznata, pregolema rediteljska tuga posle premijere. Režija - u stvari prevodilački posao. Prevođenje sa nekog nepostojećeg, nemuštog i nebuloznog jezika kojim samo ti govoriš, na drugi. opet neposlojeći jezik, govor između reči, između gestova. govor svetlom i tamom, govor zvukovima, tišinama i slikama, govor koji će možda neko i razumeti, ili bar čuti. Zašto i kako režirate ? Zašto režiram? Volim da sumnjam. Režija je to, sumnja. Sumnja u sebe, sumnja u druge, sumnja pre no što počneš, sumnja dok

142

RTV ESTETIKA