RTV Teorija i praksa

Nurije i Savidovog sina, dečaka kojem je preminuo deda, sadrži već i osnovne simbolističke naznake dela i daje poetsku intonaciju drami. Potom dolazi do sukoba između neposredno ožalošćenog Savida i Nurije, koji nije ništa drugo do sukob dvaju shvatanja sveta: jednog tradicionalističkog, po kojem „reda uvek mora biti”, i to po uzoru na prošla vremena i. drugog, nekonformističkog, mladalački nemirnog, pripravnog na sve neizvesnosti novog. I mada to shvatanje nije lišeno oslonca na tradiciju (u ovom slučaju na verovanje u moć biljaka, odnosno trava), upravo je to poetska osnovica koja delu daje posebnu dimenziju. Pisac se koristi retrospekcijom ne bi li ukazao na lepotu mlađalačkog viđenja sveta, ali i ne bi li imao mogućnost da ukaže kako se može živeti i nekonformistički i tako ići - u širinu, osvajati nove prostore a tako i načine življenja koji će biti lišeni predrasuda i okamenjenih shvatanja. koji će biti čistiji i plemenitiji kad je reč o međuljudskim odnosima. spontaniji i iskreniji, a tako i prirodniji kada se radi o samom čoveku. Simbolističku fakturu dela pisac je ostvario precizno i može se reći da je nenametljivo i postupno uspeo slušaocu da prenese jednu odista humanu poruku, Reditelj Darko Tralić osetio je sve specifičnosti drame Rasti u širinu Dževada Karahasana i neobičnost njene strukture, pa je nastojao da delikatnost situacije. otvorene i prikrivene sukobe unutar nje, kao i rekonstrukciju prošlosti izvede uvek u realističkom zvučnom okviru, ali i sa adekvatnim infleksijama u svim sekvencama dijaloga. precizno intoniramh i uvek sa određenim nabojem nezadovoljstva, protesta i nesporazuma. Za izvođenje je okupio odličnu glumačku ekipu. Najpre treba ukazati da je Radoslav Milenković kao Nurija ostvario sjajnu kreaciju pred mikrofonom. Zahvaljujući specifičnoj boji svoga glasa, ali i preciznoj dikciji, on je uspevao da sve neurotičarske dileme glasovno ovaploti jasno i da svoj stav veoma angažovano obrazlaže braneći jedan pogled na svet za koji se i pisac, rekli bismo, svesrdno zalaže. Nasuprol ovom liku-sanjaru, Mira Furlan kao Alma i Vlatko Dulić kao Savid, bili su od početka do kraja Ijudi realnosli, katkad i grubi u kazivanju istine o životu. Kristijan Ugrina zove se dečak koji je igrao Savidovog sina i Nuriju u najranijoj mladosti. I on je pokazao puno razumevanje teksta i smisao za dikcijski precizno kazivanje. U ostalim ulogama; Ena Begović (Ismeta), Zlatko Crnković (Bahtijar) i Niko Pavlović (Nurijin otac), svako prema svome zadatku, doprineli su da u izvođenju pred mikrofonom ova simbolistička draraa oživi u punom zvučnom sjaju.

20