RTV Teorija i praksa

percepciju uopšte. Ali, razmatrajući ovo u svetlosti nekih važnih ideja iz istorije umetnosti XX veka, čudna prikladnost ove veze postaje još očiglednija. Dadaistički pokret, začet u Cirihu 1916. godine, reagovao je na povlačenje karakteristično za fin-de-siecle, i na nazadni idealizam simbolizma. On se snažno suprotstavljao romantičnoj ideji o umetnosti odvojenoj od društva i umetniku odgovornom samo individualnoj, transcendentnoj viziji „lepote”. Dadaistima je izgledalo da ovaj pogled na umetnike vuče korene iz neobuzdane težnje za supremacijom koja je uzrokovala ratove, naročito prvi svetski rat, Dada je bila nedvosmisleno politična; bio je to, po rečima Huga Bala (Hugo Ball) „... gladijatorski gest... javno pogubljenje lažnog morala”. Ta „lažna moralnost” bila je osnova vrednosti evropskog građanskog društva, uključujući tu i njegov odnos prema umetnosti. Napad na akademsku tradiciju, na „dobar ukus” bio je рге toga nagovešten u italijanskom futurizmu, a übrzo su ga dalje raz.vili konstruktivisti. lako ne tako flagrantno rušilački kao dadaizam, i futurizam, svojim zanimanjem za energiju i kretanje industrijalizacije, i konstruktivizam, u svojoj potpunoj podršci oktobarskoj revoluciji i interesovanju za industrijske materijale i mašine, težili su da oslobode umetnost od onoga što su smatrali da su represnne konvencije kapitalističke srednje klase. Čuveni Dišanovi (Duchamp) readymades, proizvodi tehnologije masovne proizvodnje, direktno su opovrgli tradicionalnu ideju o unikatnom umetničkom predmetu. Baš kao što su se suprotstavljali romantičnom shvatanju umetnika, dadaisti su prezirali pripisivanje idealizovane lepote jednom predmetu, van svakodnevne stvarnosti. Rezultat ovoga je bilo to da su dadaisti skretali pažnju posmatrača sa predmeta kao takvog i usmerili je prema iskustvu posmatrača o njemu, što je neumitno u proces uključivalo i posmatračeve koncepcije o umetnosti. Značenje više nije bilo u „sadržaju” dela (u predmetu kao takvom) već u opažajima koje je ono izazivalo. Nadrealizam, koji je ponikao iz dade, nastavio je ovim pravcem. Istražujući spontano izražavanje nesvesnog, nadrealizam je težio da izazove dezorijentaciju, depaysement, objekata ili slika, ili da, po Elijarovim rečima donner a voir navede posmatrača na percepciju novih odnosa. Eksperimentisanje sa medijima različitim od konvencionalnih grafičkih i skulpturalnih materijala

78