RTV Teorija i praksa

pomoć PBS (Public Broadcasting Stations), stanicama WGBH u Bostonu i KQED u San Fransisku, za dotiranje eksperimentalnih aktivnosti kojima bi se zbližili slobodni umetnici i mlađe osoblje ovih stanica. Posle mnogobrojnih eksperimenata sa specijalnim efektima, kolažima apstraktnih ali i svakodnevnih događaja, pa čak i eksperimentalnog emitovanja na dva radio i dva TV kanala istovremeno, Fred Barcik (Fred Barzyk), zaposlen u WGBH, napravio je 1969. godine emisiju The Medium is the Medium. Ovom programu su doprneli Pajk, Piene. Kaprov, Tedlok, Tambelini i Džejms Sirajt, svaki istražujući različite aspekte televizijskog medija. Godinu dana kasnije Barcik je proizveo još dužu i kompleksniju antologiju Video Variations, zasnovanu na eksperimentima sa medijem i emitovanu uz muziku Bostonskog simfonijskog orkestra. Ovoga puta učestvovalo je osam umetnika: Pajk, Sirajt, Vanderbek, Venjing Caj, Daglas Dejvis, Konstantin Manos, Džeki Kasen i Rasel Konor. Takođe za stanicu WGBH Sten Vanderbek je 1970. godine napravio video-rad Violence Sonata u kome se istraživala tema nasilja i pozivali gledaoci da telefonom iznesu svoje utiske. Godine 1970, je takođe prvi put korišćen u programu video-sintisajzer koji su konstruisali Pajk i inženjer Šuja Abe, Sintisajzer je bio prava tvorevina feed-backa, razrađen miks pult, koji je omogućavao umetniku da trenutno pozove jednu od bezbroj unikatnih slika u bilo kojoj od bezbroj elektronskih boja i da ih menja prema želji. Daglas Dejvis je, uz pomoć National Endovvment for the Arts (čiji je odsek za javne medije upravo bio osnovan) kreirao 1971. godine potpuno dvosmeran televizijski program na WTOP stanici. članu CBS mreže u Vašingtonu. Gledaoci su telefonirali, a zvuci proizvedeni njihovim glasom direktno su proizvodili ili menjali video-slike na ekranu, uživo. Još jedan video-sinlisajzer je usavršen tokom 1971. godine u National Center for Experiments in Television, pri KQED TV stanici, pod vođstvom Stivena Beka. Osnovan 1967. pod upravom Brisa Hauarda, Centar se bavio kompleksnim sistemima elektronski proizvedenih slika i na teorijskom planu implikacijama kako sopstvenog, tako i rada drugih па televiziji. Prvi program koji su proizveli za PBS mrežu bila je drama Toma O’Horgana, pisana specijalno za televiziju, pod nazivom Heimskringla! a u Hauardovoj produkciji. Godine 1972. i treća PBS stanica, WNET u Njujorku, pridružila se stanicama KQED i WGBH kao domaćin eksperimentalne TV laboratorije, pod upravom Dejvida Lokstona. Od tada su proizvedena mnogobrojna dela u

82