RTV Teorija i praksa

izmcđu ostalog, i do sledećeg zaključka: - „Veliku krivicu za nedovoljno korišćenje video-uređaja u obrazovanju snose same obrazovne institucije. Prosvetni radnici su dosad izuzetno uspešno odbijali da proizvođačima video-uređaja daju precizna objašnjenja o onome što im je neophodno potrebno u cilju boljeg funkcionisanja obrazovnog procesa, a da i пе govorlmo o objašnjavanju edukativnih ciljeva koje se oni nadaju da ostvare uz pomoć videa.” Prosvetni radnici, po mišljenju ovog Komileta, zastupaju različita gledišta kad je u pitanju video. Šta će im najviše koristiti - kasete, portapak ili kompletno opremljen studio? Po ovom pitanju do sada nije postignuta saglasnost. Ovaj nesporazum delimično je posledica zastarelog shvatanja da televizija, u stvari, predstavlja jednostavniju, kraću verziju nečeg drugog, da ona može da postigne isto ono što i film (ili čak i ono što se može postići knjigom ili nastavom). U stvari, televizija je najbolja samo onda kada radi upravo опо što televizija može da uradi. Da li je ona najdelotvornija onda kada sedite i neobavezno je gledate, ili kad je ona nešto u šta se treba aktivno uključiti? Kao što znamo, televizija je i jedno i drugo. U prvom slučaju ona samo obavlja koristan nastavni zadatak, a u drugom ona može da revitalizuje proces obrazovanja i obuke na zaista zapanjujući način, Svakako, kao obična distributivna služba, televizija se može pokazati korisnom pri održavanju nastave učenicima/studentima koji, iz bilo kog razloga, nisu u stanju da je prate na drugi način. Nisu specifične osobine televizije te koje ovde predstavljaju vrednost, već je to pre nedostatak nečeg drugog - pravog nastavnika. Kad bi nastavnik bio prisutan mogli bi jednostavno da isključimo televizor. Na jednom, manje fundamentalnom nivou, televizija može da bude od pomoći kad je u učionicu potrebno dovesti određene elemente koji se iz tehničkih razloga tu ne mogu naći, kao što je razgovor sa stručnjakom koji nije u prilici da lično prisustvuje nastavi. Na ovaj način, televizija nudi materijal koji predstavlja dodatak normalnom nastavnom programu, a ne njegovu zamenu, Jedna firma, na primer, vrši distribuciju video-kaseta sa intervjuima najznačajnijih savremenih intelektualaca (snimljenim prvo na profesionalnoj opremi od dva inča, a onda prebačenim na video-kasele od 3/4 inča) tako da svakoj školi može biti korisno da kupi ili iznajmi takve ili slične kasete i da ih povremeno prikazuje svojim učenicima. Razumljivo,

89