RTV Teorija i praksa

Revalorizaciji podleže takođe i najosnovniji element umetnosti - njena materija. Odavno je izgubila svoju nekadašnju elementarnost, čistoču i neuobličeni karakter, prestala da bude fragment stvarnosti in crudo. Umetnik je naučio da se izjašnjava posredstvom materije formirane od drugih (često za druge ciljeve). Gotov predmet, citat, kolaž dozvoljavaju da se intenzifikuje semantičnost i smisao materije, postaju materija bogatija od tradicionalne. Ova mogučnost izražavanja sebe pomoču tuđih dela izgleda da leži u osnovama savremene pozorišne i filmske režije, a takođe i u osnovama adaptacije. Drugi faktor koji uslovljava procvat pojave adaptacije je bujan tehnički razvoj masovnih umetnosti. Njihova velika materijalna potreba, ogromna nezasičenost i stalno nedovoljna količina originalnih dela specijalno pisanih za film, televiziju, radio - nagoni Ijude umetnosti na koriščenje več postoječih dela tradicionalne literature. Nastaju „pozorišne verzije”, „ekranizacije”, „dela zasnovana na...”, „dela prema...”, „imitacije”. To je umetnost koja izrasta iz umetnosti i koja se često rađa u blesku imena klasika i ponekad sa otporom prema prvobitnom kreatoru. Primalac mass media konzumira klasiku, njeni sadržaji ponekad funkcionišu u kulturi vekovima, društveno su prihvaćeni, postali su bliski i široko razumljivi. Tako, dakle, adaptatorska umetnost, ispunjavajuči očekivanja masovnog primaoca, istovremeno odgovara individualizmu umetnika. Govoreči o adaptaciji literature govorimo o savremenoj pozorišnoj, filmskoj i radijskoj dramaturgiji. Ovde literatura postaje osnova, a пе cilj zahvata. Roman se prenosi na scenu, ekran, antenu, ne da bi zastupao delo pisane književnosti, već da bi nam ukazao na stalno menjajuči se odnos prema sadržajima koje ono ima, da bismo pratili prošlost sa tačke gledišta naše sadašnjosti, da bi se u njima pronašli odgovori na pitanja našeg vremena, Autori adaptacije posežu za pisanom književnošču da bi rekli više ili drugačije, a to se odnosi kako na stara dela, tako i na savremena. Nastaju adaptirane drame sa dvostrukim autorstvom i dvostrukom literarnošču - predstave Tolstoj-Piskator, Strindberj-Direnmat, u Poljskoj - pozorište

105