RTV Teorija i praksa

statistički merljivi i brojno izražajni elementi još uvek ne iscrpljuju suštinu umetničkog dela. Minimalistička adaptacijska formula koja pretpostavlja mehaničku vernost slovu originala čini se nedovoljnom i osiromašujućom. Analizirajuči u svojoj teoretskoj skici problem filmske adaptacije proze Marila Hopfinger (Maryla Hopfinger) piše da „adaptacija nije drugi pravac literature” i da ona treba da bude shvačena kao „svojevrstan prevod literarnog dela na filmski sistem znakova”. Poznato je da polisemija jezika i s njom u vezi mnogoznačnost literarnih struktura stvaraju mogučnosti mnogih prevoda i mnogih interpretacija. Tako, dakle, u individualnoj, subjektivnoj interpretacijskoj aktivnosti leži smisao svake adaptacije, јег različitost estetskih uslovljenosti kao i različitost materijala isključuje potpuno, ekvivalentno prenošenje literarnog originala na teren druge umetnosti (takođe i radijske). Tako dolazimo do problema različitosti materijala radijske umetnosti i literarne umetnosti. Ona se izražava opozicijom: fonska materijalnost - literarna pojmovnost i odgovarajuća je u vezi sa dva različita tipa percepcije - zapažalačkom i imaginacijskom. Cak i roman čitan ргеко radija nije istovetan sa njegovom štampanom verzijom, i pored postoječeg stava da je fonski faktor reči često več sadržan u njenoj pisanoj formi. Nemoguče je poreči da elementi kao; individualni načini artikulacije, akcentovanja, svojevrsna melodija rečenice - odigravaju osnovnu ulogu u modelovanju značenja reči i smisla rečenica. A potrebno je još dodati amplifikatorsko delovanje muzike, akustičkih efekata, šumova, odjeka itd. Na taj način mnogoznačnost pisane reči biva ograničena izvesnom doslovnošču i zvučnom konkretnošću. Gubeći značenjski višak dobija na snazi, izražajnosti i sugestivnosti. Materijalnost zvučeće reči stvara polja novih emocionalnih i intelektualnih vrednosti koje nisu uvek pristupačne u štampanoj verziji literature. Analizujući osobine fonske materije potrebno je istači njenu tečnu, prolaznu formu koja podleže zakonima fizičkog vremena. Ona označava specifičnost prijema radijskog dela i takve osobine kao što su:

108